#News#

Esselamu alejkum 

Srca ispunjena radošću i zahvalnošću još uvijek nosimo predivne utiske sa našeg predramazanskog seminara "U susret Ramazanu , stazama velikih muslimanki", kojem je prisustvovalo više od 120 sestara.

U toploj, iskrenoj i posebnoj atmosferi, ispunjenoj sestrinskom ljubavlju i zajedništvom, imale smo čast slušati nadahnjujuće predavanje naše gošće hfz. dr. Sumeje Ljevaković. Kroz životne priče velikanki islama podsjetile smo se na snagu vjere, ljepotu ustrajnosti i odgovornost koju nosimo kao žene, majke i čuvarice naših porodica.

Kroz predavanja, radionice i duhovnu pripremu za mjesec Ramazan, uz naše muallime i predivne ilahije hora Sewsen, osjetile smo posebnu smirenost, bliskost i snagu zajedništva.

Posebnu toplinu ovom susretu dale su naše vrijedne džematlijke koje su s puno ljubavi učestvovale u pripremama i spremanju kolača, a druženje koje smo podijelile ostavilo je trag radosti i bereketa u našim srcima.

Zahvaljujemo svakoj sestri na prisustvu, osmijehu i lijepoj riječi.

Molimo Uzvišenog Allaha da nam podari bereket u vremenu i omogući da Ramazan provedemo u miru i zajedništvu.

Radujemo se novim susretima, ako Bog da. 

Ramazan dolazi!
Hutba 13.02.2026. - Göteborg

 
۞ ﴾وَوَٰعَدْنَا مُوسَىٰ ثَلَٰثِينَ لَيْلَةً وَأَتْمَمْنَٰهَا بِعَشْرٍ فَتَمَّ مِيقَٰتُ رَبِّهِۦٓ أَرْبَعِينَ لَيْلَةً ۚ وَقَالَ مُوسَىٰ لِأَخِيهِ هَٰرُونَ ٱخْلُفْنِى فِى قَوْمِى وَأَصْلِحْ وَلَا تَتَّبِعْ سَبِيلَ ٱلْمُفْسِدِينَ ﴿١٤٢

I Mi smo sa Musaom trideset noći susret odredili i sa još deset noći ih dopunili, tako se vrijeme Gospodara njegova kako On odredi na četrdeset noći napuni! I Musa reče Harunu, bratu svome: - Međ' narodom mojim zamjenik mi budi i pravedno sudi, i puteve razvratnika nipošto ne slijedi!
 
Draga braćo i cijenjene sestre,
ostalo nam je još samo pet dana do svetog mjeseca ramazana. Ubrzo će naše kuće poprimiti iftarske mirise, a džamije će biti ispunjene mnogobrojnim ibadetima. O ramazanu i onome što u njemu osjećamo, ne vrijedi govoriti, o ramazanu srce i duša kazuju, a ne jezici ljudi. Ramazan uvijek dolazi kad je vjerniku najpotrebniji! Ramazan dolazi kad iskušenja dosegnu vrhunac, ramazan dolazi kad duša haman presuši, ramazan dolazi kad se nagomilaciju životni problemi a izlaza iz njih ne vidimo, ramazan dolazi da zaliječi životne rane, ramazan dolazi da bude pokretačka snaga, ramazan dolazi kao novi početak.

Lijepo nam je slušati i kazivati o ramazanu, ispunjeni se osjećamo kada on dođe, a tužni kada prođe. Do ramazana je ostalo pet dana, samo još pet dana, a da li smo spremni, da li uopće treba priprema za ramazan, nije li ramazan sam po sebi dovoljan da promijeni čovjeka?

Kazivanje iz života poslanika Musaa, a.s., oslikava značaj pripreme, Uzvišen veli: I Mi smo sa Musaom trideset noći susret odredili i sa još deset noći ih dopunili, tako se vrijeme Gospodara njegova kako On odredi na četrdeset noći napuni! Prije nego što će Musa primiti objavu (Tevrat) na brdu Sinaj, mufesiri (tumači Kur'ana) kažu da je trideset noći proveo u postu i ibadetu. I kada je došlo određeno vrijeme, očistio je zube korom jednog drveta, pa mu je Uzvišeni naredio da rok upotpuni sa još deset dana i da on tako bude nakon četrdeset dana. Tek nakon pripreme od četrdeset dana, Musa je bio spreman primiti Božiju objavu Tevrat.

Muhammed, a.s., nije samo jednu noć „zalutao“ u pećinu Hira i tamo ga dočekao melek Džibril. Naprotiv, on je jedan duži vremenski period odlazio u istu tu pećinu, povlačio se u osamu i razmišljao. Tek nakon pripreme dolazi Džibril-i Emin sa Riječima: „Uči!“.

Zašto čistimo naše kuće pred ramazan, da bi dočekali najdražeg gosta, nije li podjednako važno, ako ne i važnije, dočekati najdražeg gosta čiste duše? Duše slobodne od grijeha prema Bogu i grijeha prema ljudima. Zašto već sada planiramo kako će naši ramazani izgledati, da bi ramazan dočekali spremni, a šta je sa nama samima? Da li trebamo i sebe pripremiti za ramazan, dobrovoljnim namazom, zikrom, dovom, razmišljanjem, promjenom...?

Sve zahtjeva pripremu, poslovno unaprjeđenje traži pripremu, bračni život nezamisliv je bez pripreme, bilo kakav uspjeh dolazi samo spremnima, a zašto ne bi najsvetiji mjesec dočekali spremni? Ako nam razum kazuje da prije svakog dobra mora biti priprema, kako to da prije najvećeg dobra koje se zove ramazan, ne treba?

Priče o poslanicima Musau, a.s., i Muhammedu, s.a.v.s., podsjetnik su da Božije svjetlo dolazi samo onima koji su spremni primiti ga. Ramazan dolazi samo onome ko je sebe spremio za njega. Dešava se da životne prilike iznenade čovjeka, može se desiti da ga i ramazan iznenadi. Zamislite, čekamo ramazan, pripremamo naše domove i porodice za njega, čujemo o ramazanu gdje god se okrenemo, a sutra kada dođe ne osjećamo ga. Post nam je gladovanje, teret, patnja, a iftar je finiš linija maratonca. Ramazan će promijeniti samo onoga ko želi da bude promijenjen, samo onoga ko se spremi.

Gospodaru naš, učini nas blagoslovljenim u redžepu i ša’baanu, i daj da dočekamo ramazan! Gospodaru naš, pripremi naše jezike, tjela i duše za sveti mjesec ramazan, i obaspi nas Svjetlošću!
 
hfz. Hamza ef. Begić

Islamski konzumerizam
Hutba 06.02.2026. - Göteborg
 
وَجَاوَزْنَا بِبَنِي إِسْرَائِيلَ الْبَحْرَ فَأَتَوْا عَلَىٰ قَوْمٍ يَعْكُفُونَ عَلَىٰ أَصْنَامٍ لَهُمْ ۚ قَالُوا يَا مُوسَى اجْعَلْ لَنَا إِلَٰهًا كَمَا لَهُمْ آلِهَةٌ ۚ قَالَ إِنَّكُمْ قَوْمٌ تَجْهَلُونَ
I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. 'O Musa' – rekoše – 'napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!' – 'Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!' – reče on.
 
medresa Nizamija, Bagdad 1095. godine
U gradu Bagdadu smještenom između lijeve i desne obale rijeke Tigris, pored halifinih palača, bogatih bazara, elegentnih džamija i kupatila, nicala je medresa Nizamija. Seldžučki veliki vezir Nizamu-l-Mulk dao je izgraditi novu medresu koja će uskoro postati centar islamske učenosti. Najpoznatiji predavač na Nizamiji u to doba bio je Ebu Hamid Muhammed, poznat kao Gazali. Jedne prilike dok je držao predavanje iz islamskog prava i filozofije, Gazali je iznenada stao. Želio je govoriti ali nije mogao, njegov jezik mu nije dopuštao, spoznao je da je licemjer koji teži za prestižom i statusom, a ne radi istinskog stjecanja znanja. Ostavio je poziciju rektora Nizamije i centar svijeta, Bagdad i uputio se u nepoznato.
Goteborg, Švedska 2026. godina
Zapadnu obalu Švedske naseljava jedan grad, njegovi kanali presijecaju ga kao i Bagdad nekada. Pustinski prah Bagdada zamjenuje oštra Skandinavska zima čiji vjetar nosi svakog ko nije dovoljno postojan. Vozeći se kilometarskim autoputevima, uočavam zgrade koje nebo dotiču, neistrošne tržne centre, ali i prestižne univerzitete. Sve je moguće kupiti, sve što ljudsko oko vidi, sve osim suštine.
Draga braćo i cijenjene sestre,
postoje izreke koje jednom čujemo i spomenemo, a postoje i one koje često valja ponavljati, jedna od tih je i izreka marokanskog mislioca Abdurrahmana Tahe koji kaže: ako je Kur'an knjiga za sva vremena, on mora govoriti o svim temama. Kur'an, zaista govori o svim temama, pitanje je da li mi možemo prepoznati to?
Moderno društvo zahvaćeno je pojavom nekontrolisane potrošnje, kupovine, konzumerizacije svega i svačega. Ime ove pojave je konzumerizam. Konzumerizam je način ponašanja u kojem se sreća mjeri potrošnjom ili posjedovanjem stvari. Primjeri ovog ponašanja su: godišnja kupovina novog mobitelnog telefona, ormar pun odjeće, a malo izbora za obući, slika nad doživljajem, znanje samo kao sredstvo za veću platu i slično. Kupujemo, trošimo jer smo izgubili vrijednost, vrijednost koju nam je vjera nekada davala. Šoping centri postaju bogomolje, džamije i crkve u kojima se ljudi okupljaju tražeći suštinu, tražeći vrijednost.
U svijetu konzumerizma žive i muslimani, muslimani koji vjeruju Vječnoj Riječi Božijoj. Da li Kur'an govori o konzumerizmu? – Naravno, ali to nije tema ove hutbe. Da li Kur'an govori o islamskom konzumerizmu, da li uopšte moguće islam posmatrati kao potrošnu robu, na kraju trošiti islam? – Odgovor je, nažalost da.
U kur'anskoj epizodi izbavljenja Musaa, a.s., i Jevreja iz Egipta, Allah dž.š. kaže: I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. 'O Musa' – rekoše – 'napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!' – 'Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!' – reče on. Upravo su riječi: “O Musa, napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove” oličenje konzumerizma, drugi imaju, želim i ja, drugi imaju kipove, želimo i mi kip svog boga.
Zašto smo na početku hutbe spomenuli nedovršenu priču o imamu Gazaliju? Upravo je Gazali prepoznao konzumerizam u zajednici. Znanje služi prestižu, statusu, novcu, a ne Istini. Iz ovog razloga Gazali napušta i funkciju i svoj privatni život i piše djelo Ihja ulumid-din – Oživljavanje ili Preporod vjerskih nauka.
Uhvatimo se sada u koštac s nama samima i sa našim islamskim konzumerizmom. Koji su primjeri islamskog konzumerizma danas? Umre i odlasci na hadždž koji nekima služe kao sredstva za promociju, turistički obilazak, gozbu punih stolova i bazarsku kupovinu. Slikanje na svetim mjestima, sve zbog njihove ljepote, a ne zbog doživljaja koji čovjek ima u srcu. Zar bi ijednom vjerniku pred prizorom Božije kuće Ka’be ili mihraba džamije Božijeg Poslanika, prvo palo na pamet da izvadi telefon i načini sliku koju smo svi već bezbroj puta vidjeli? Gomilanje islamske literature i knjiga, samo kako bi se kućne biblioteke popunile, a ne zbog znanja, još je jedan vid islamskog konzumerizma. Bajram-muslimani, islamski influenceri koji pod izgovorom pozivanja/da’ve šire svoj ugled i uticaj, biranje i traženje olakšica u vjeri, uzimanje mišljenja ovog pa onda onog mezheba, večeri Kur’ana koje se organizuju samo zbog lijepog glasa učača, a ne zbog značenja kur’anske poruke, sve su ovo primjeri islamskog konzumerizma.
Na kraju, neka nam Poslanikove, a.s., riječi: “Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada samo ono što je naumio”, budu vodilje u našem preispitivanju vlastitih nijjeta/namjera i opomena da uz sve navedeno, pod izgovorom islamskog konzumerizma, ne osuđujemo druge ljude i ne ulazimo u njihove nijjete.
 
hfz. Hamza ef. Begić

Rasprava
Hutba 30. 01. 2026. – Göteborg
 
ادْعُ إِلَىٰ سَبِيلِ رَبِّكَ بِالْحِكْمَةِ وَالْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ ۖ وَجَادِلْهُمْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ ۚ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ أَعْلَمُ بِمَنْ ضَلَّ عَنْ سَبِيلِهِ ۖ وَهُوَ أَعْلَمُ بِالْمُهْتَدِينَ
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu.
 
Draga braćo i cijenjene sestre,
rasprava je jedna od glavnih tema Kur’ana, moglo bi se reći da se cijeli Kur’an raspravlja s različitim likovima. Kur’an se raspravlja sa nevjernicima (kjafirima), mnogobožcima (mušricima), baštinicima/sljedbenicima knjige (Jevrejima i kršćanima), licemjerima (munaficima), čovjekom (nefs), razumom (‘aqlom), lažnim argumentima i slično, ali se Kur’an nikako ne raspravlja s jednom vrstom ljudi. Muhammedovom a.s. dovom mjesec se razdvojio, mnogobošci ne povjerovaše, pred Faraonom more se razdvojilo, on nastavlja progon Musaa i Jevreja, s ovim ljudima Kur’an ne raspravlja – sa tvrdoglavim, “makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju bolnu”. Nismo li svi mi pomalo tvrdoglavi, primjeri mušrika koji poriču razdvjanje mjeseca i Faraona koji goni Jevreje, ne odnose se doslovno na nas, ali su nam veoma blizu. Najžešća tvrdoglavost ne ogleda se u našem vlastitom negiranju, nego u činjenici da drugi ljudi ne žele prihvatiti ono što im govorimo.
Ibrahim a.s. poziva svoga oca Azera da vjeruje, iznosi mu racionalne, epistemološke, moralne i egzistencijalne argumente, međutim tvrdoglavi Azer svoju tvrdoglavost izražava riječima: “zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!”. Odgovor Ibrahima a.s. “Mir tebi” oslikava snažnu poruku umjerenosti, ali i tolerancije – uvažavanje tuđeg mišljenja.
Problem netolerancije tuđeg mišljenja i tvrdoglavnosti ono je što razlikuje muslimane od Evropljana danas. Iako se muslimani često hvale da su tokom historije bili zlatni primjeri poštovanja i tolerancije, danas primjer tolerancije nisu muslimani, ovdje ili tamo, nego Šveđani s kojima živimo i radimo. Koliko nas je osjetilo veće poštovanje i uvažavanje našeg mišljenja od strane Švedske i Šveđana, nego od strane džamije i muslimana. Koliko smo puta puni energije došli u džamiju, Božiju kuću, samo da bi iz nje izašli neraspoloženi i nemirni zbog susreta s nekim ljudima, a zapitajmo se i koliko su puta drugi puni energije došli u džamiju, Božiju kuću, samo da bi iz nje izažli neraspoloženi i nemirni, ali zbog susreta s nama, zbog nečeg što smo im mi rekli? Božiji Poslanik Muhammed a.s. kaže: مَنْ لَا يَرْحَم لَا يُرْحَمُ – “Ko nije milostiv, neće ni prema njemu biti milosti”, našim jezikom kazano: poštuj, da bi bio poštovan!
Klonimo se rasprave o vjerskim pitanjima, mezhebima i akaidskim pravcima. Rasprava neobrazovanog sa neobrazovanim ne vodi nikakvom pravom putu niti istini, ova rasprava tjera ljude od Pravog puta i od Istine. Imam Gazali kaže da je posebno teško odustati od ove vrste rasprave (o mezhebima i akaidskim pravcima) gdje je rasprava urođena, pogotovo ako čovjek misli da ima nagradu za to, onda se njegova želja pojača i onda se priroda i Šerijat udruže, a to je čista greška.
Švedska je nedavno uložila oko 500 miliona SEK u materijalnu nauku s ciljem razvoja novih, lakih, čvrstih i održivih materijala. Koliko su hektara šume muslimani posjekli štampajući knjige koje ne koriste ni sebi, a kamo li drugima? Koliko su živaca i sati potrošili u raspravi koja im nikakvo dobro nije donijela?
Na kraju znajmo da iako nekada poštujemo druge, uvažavamo tuđi stav i mišljenje, druga strana nam neće uzvratiti poštovanje niti toleranciju. U tom slučaju budimo poput robova Milostivog iz sure Furqan za koje Uzvišeni kaže: “A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ‘Mir vama’”. Budimo istinski robovi Milostivog, a ne bestidnici koji licemjerno odgovaraju: “Mir vama”.
 
hfz. Hamza ef. Begić

Allahov nūr
Hutba 23. 01. 2026. – Göteborg
 
اللَّهُ نُورُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۚ مَثَلُ نُورِهِ كَمِشْكَاةٍ فِيهَا مِصْبَاحٌ ۖ الْمِصْبَاحُ فِي زُجَاجَةٍ ۖ الزُّجَاجَةُ كَأَنَّهَا كَوْكَبٌ دُرِّيٌّ يُوقَدُ مِنْ شَجَرَةٍ مُبَارَكَةٍ زَيْتُونَةٍ لَا شَرْقِيَّةٍ وَلَا غَرْبِيَّةٍ يَكَادُ زَيْتُهَا يُضِيءُ وَلَوْ لَمْ تَمْسَسْهُ نَارٌ ۚ نُورٌ عَلَىٰ نُورٍ ۗ يَهْدِي اللَّهُ لِنُورِهِ مَنْ يَشَاءُ ۚ وَيَضْرِبُ اللَّهُ الْأَمْثَالَ لِلنَّاسِ ۗ وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ
 
Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna. (Nur, 35. ajet)
 
Draga braćo i cijenjene sestre,
neistreniranom uhu ove riječi zvučale bi poput Mesnevije velikog Rumija, pera andalužanskog Ibn al-Khatība ili pak autora najčitanije i najizvođenije islamske kaside ikada, Kaside Burde imama al-Busirija, ipak prethodno citirano odiše skladom i opisima koje ljudskom umu ni u najvećim momentima inspiracije nikada ne bi naumpalo. Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje!, pa do kraja, riječi su Uzvišenog Gospodara koje je svom Poslaniku Muhammedu ﷺ objavio u suri Nur. Ajet o svjetlosti (Ajetu-n-nur) ne predstavlja samo stilistički izraz kur'anske nadnaravnosti i nadmoćnosti, naprotiv analizirajući Ajetu-n-nur velika imena islamske historije Gazali i ibn 'Arebi uvidjeli su da simboli niše (udubine u zidu), svjetiljke, kadnilja, drveta maslinovog nisu puka nabrajanja niti jezičko nadmetanje sa džahilijjetskom poezijom. Skoro svaki kur'anski ajet i poslanički hadis imaju dva značenja: vanjsko (zahir) i unutarnje (batin). Vanjsko značenje je očito i neophodno ga je razumjeti i zadržati ga, nakon što čovjek razumije ili ako to situacija zahtjeva, upotpuni vanjsko značenje tek onda može tražiti unutarnje značenje ajeta ili hadisa. Vanjskim značenjem ajet o svjetlosti/nuru govorio bi o svjetlosti Allaha dž.š., zapitajmo se onda šta nam ovaj ajet unutarnjim značenjem poručuje, na šta nas tačno navodi kazivanje o Božijoj svjetlosti?
Dok razmišljamo o unutarnjem (batin) značenju ovog ajeta, sjetimo se šejhu-l-islama ibn Tejmijje koji podcrtava sklad tj. nepostojanje suprotnosti između razuma i Objave, ukoliko suprotnost postoji to je zbog pogrešnog čitanja ili nečitanja kur'anskog teksta.
Jedna od najvećih dilema muslimanskog mišljenja danas je povezati značenje kur'anskih ajeta sa kontekstom/okolnostima u kojima živimo. Ukoliko želimo razumjeti kur'anske ajete na način da oni govore svakom vremenu, moramo izučavati logiku jer samo logički možemo zaključiti da nur (svjetlost) osim značenja fizičke svjetlosti ima i značenje razumskog opažanja. Pogledajmo savremenost u kojoj živimo, dostupne su nam ogromne količine podataka, ali bez smjera orijentacije, bez Božijeg nura. Šta je svrha u svijetu u kojem AI može generirati tekst i sliku, šta je vrijednost, šta je istina? Širom svijeta poznat je primjer švedske aktivistice Grete Thunberg čija borba za klimatske promjene biva svedena na puko informisanje, bez jasne orijentacije (nura/svjetlosti) koji bi ovoj borbi dao smjer i svrhu.
Muhammed a.s. nije donio nešto novo, nego je osvijetlio ispravni put, on je siradž al-munir (svjetiljka koja sija). Ugledajući se na primjer Miljenika a.s., osvijetlimo i mi naša okruženja, vjerom, dobrim raspoloženjem, ali i istinom. Vratimo se sada nešto bliže nama, u naš džemat. Svima su nam poznate aktuelne džematske rasprave o nekoliko pitanja, one se nažalost svode na kojekakva govorkanja čiji su razlog nedovoljna upućenost. Vodimo se Božijim svjetlom u svim našim poslovima, pitajmo, informišimo se i sjetimo se riječi Uzvišenog: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujte u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše. Sjetimo se i da se nalazimo u svetom hidžretskom mjesecu ša'banu, zadnjem mjesecu prije ramazana. U svetim mjesecima posebno se treba čuvati griješenja, kako bi čisti dočekali ramazan.
Na kraju zamolimo Allaha dž.š., dovom njegova Poslanika: „Allahu, učini da u mome srcu bude svjetlo, i u mojim očima svjetlo, i u mojim ušima svjetlo, i s moje desne strane svjetlo, i s moje lijeve strane svjetlo, i iznad mene svjetlo, i ispod mene svjetlo, i ispred mene svjetlo, i iza mene svjetlo, i obasjaj me svjetlom!“
 
hfz. Hamza-ef. Begić