Državni i moralni genij
Hutba 09. 01. 2026. – Göteborg
 
يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ كُونُواْ قَوَّٰمِينَ بِٱلۡقِسۡطِ شُهَدَآءَ لِلَّهِ وَلَوۡ عَلَىٰٓ أَنفُسِكُمۡ أَوِ ٱلۡوَٰلِدَيۡنِ وَٱلۡأَقۡرَبِينَۚ إِن يَكُنۡ غَنِيًّا أَوۡ فَقِيرٗا فَٱللَّهُ أَوۡلَىٰ بِهِمَاۖ فَلَا تَتَّبِعُواْ ٱلۡهَوَىٰٓ أَن تَعۡدِلُواْۚ وَإِن تَلۡوُۥٓاْ أَوۡ تُعۡرِضُواْ فَإِنَّ ٱللَّهَ كَانَ بِمَا تَعۡمَلُونَ خَبِيرٗا۞
O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.
 
Draga braćo i cijenjene sestre,
muslimanska historija zapamtila je mnoga imena, velike ljude, markantne učenjake, sjajne državnike i druge znalce, ipak jedno ime se izdvaja, jedan čovjek ostaje velikim državnim i moralnim uzorom. Onaj za kojeg je Božiji Poslanik a.s. rekao da postoji vjerovjesnik poslije mene to bi bio on. Drugi halifa, Poslanikov a.s. nasljednik – hazreti Omer r.a. Nazvati ga samo titulom “drugog halife” i ne govoriti o njegovim dostignućima, bilo bi dovoljno hazreti Omeru da je on danas među nama, ali mi moramo govoriti o par excellance državniku i primjeru svima. Zbir Omerovih postignuća oslikava ga kao neku vrstu spoja Svetog Pavla, Karla Marxa, Lorenza di Medicija i Napoleona.
Omer je svima uzor, jednima koji se pozivaju na njegovu strogoću nastojeći tako opravdati svoj teror, korupciju, nepravdu, a zaboravljaju da je Omer svu vlast prepuštao Allahu dž.š. Drugi Omera predstavljaju kao savršenog mistika, čovjeka koji je na licu imao trag od suza, a zaboravljaju da je bio veliki promotor rada i napretka.
Nemojmo se prevariti tvrdeći da se Omerov uspjeh duguje zlatnoj generaciji muslimana, ashabima, mnogi drugi bili su u istom, ako ne i boljem položaju od Omera, a nikada nisu dostigli njegov stepen. Istina je da su prvi muslimani imali osjećaj da se bore za nešto veličanstveno i time su zadovoljavali ljudsku potrebu za smislom. Znate, ljudska potreba za smislom je važna koliko i za hranom i za vodom. Koliko nas danas ustane, a da ne zna zašto, a tek koliko nas danas ustane, za nešto što ne vrijedi niti ispunjava smisao postojanja.
Kada se govori o Omerovim postignućima, prvo što većini muslimana padne na um jeste upravno ono prema čemu je Omer izražavao bojaz, vojna osvajanja i teritorijalno širenje islama. U velikim epskim pričama, sagama, legendama o širenju hilafeta, prelazi se preko jedne značajne činjenice. Teritorijalno širenje islama usmjeravao je Omer-osvajač, a duhovno učvršćivanje muslimanskog učenja usmjeravao je Omer-duhovni vođa.
Gdje su danas svi oni koji govore da je njihov islam jedini pravi, oni koji nastoje predstaviti jednoličnu sliku islama? Zašto oni ne osmisle nešto poput hidžretskog kalendara, koji je Omer izmislio, i tako muslimane vrate u “zlatno doba”. Prije nego što je postao halifa, hazreti Omer je Ebu Bekru predložio da se svi dijelovi Kur’ana skupe na jedno mjesto.
Omer je intervenirao i u pitanjima islamskih obreda, npr. poduzeo mjere kojima je regulirao i odvojio uloge muškaraca i žena, naredivši, naprijer, da žene i muškarci klanjaju odvojeno, što nije rađeno prije njegova vremena. Uveo je džematsko klanjanje 20 rekjata teravih namaza – praksu koju bi neki muslimani nazvali “novotarijom”. Za vrijeme njegova hilafeta imenovao je ženu za nadzornicu tržnice u Medini, afirmirajući i emancipirajući ulogu žene u društvu, iste žene koja danas najmanje prava ima u muslimanskim sredinama.
Kao da je kur’anski ajet: O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka…, objavljen o hazreti Omeru, Omeru koji je Allaha radi, svjedočio protiv sebe i svoje porodice.
Sve što smo naveli, pokazuje da muslimani mogu imati i genija koji nisu striktno vezani za polje islamskih nauka, a da opet budu dobro obrazovani u njima. Omerove uspjehe nismo spominjali kako bismo se slavnom prošlošću busali u prsa, niti smo ih naveli da nam budu utjehe o tome kako smo i mi bili nekad sjajni, kao Evropa danas. Nakon Omerove smrti u užem izboru za trećeg halifu ostali su hazreti Osman i hazreti Alija r.a. Postupak h. Alije koji je presudilo da ne bude izabran za halifu taj put je njegov odgovor na pitanje: „Ako postaneš halifa, hoće li te voditi Kurʼan, Sunnet i primjer koji su postavili Ebu Bekr i Omer?“, hazreti Alija reče vodit ću se Kur'anom i sunnetom, a što se tiče prakse Ebu Bekra i Omera je imam vlastiti razum i na osnovu vlastite savjesti donosit ću najbolji mogući sud.

 
Sažetak na engleskom jeziku (AI):
Muslim history remembers many great names, but few stand out like Hazrat Umar (RA), the second Caliph. He was praised by the Prophet ﷺ as the one who could have been a messenger after him, a model of governance, justice, and moral integrity. Umar’s achievements ranged from military conquests and territorial expansion to spiritual guidance, social reforms, and empowering women—showing that leadership combines both strength and wisdom.
Yet, the lesson is not that we must follow Umar or the companions exactly. Some focus only on his strictness to justify corruption or oppression, while others highlight his piety and forget his promotion of progress. Both extremes miss the point. Umar himself acted with deep awareness of Allah’s guidance, balancing justice, work, and spiritual responsibility.
Muslims do not need to imitate the companions blindly; rather, we should strive to understand and apply Islamic principles thoughtfully, using our judgment to serve justice, truth, and the greater good.
Hazrat Ali (RA) exemplifies the approach we should take: when asked if he would follow the practices of Abu Bakr and Umar, he replied that he would follow the Qur’an and Sunnah, but rely on his own reason and conscience for decisions.