Kako se odnositi prema Gospodaru?

Najteza vrsta beznadja, izgubljenosti u vremenu i prostoru, tuga i zalost kao i nezadovoljstvo sa svim sto nas okruzuje osim onoga cime svoje strasti hranimo, dolazi zbog toga sto smo se udaljili od Allaha dz s, sto o Njemu ne razmisljamo ubijedjeni u Njega i u sve sto nam je od Njega doslo.

Osjecaj je kao da smo sebi rekli: Boze, na Tebe racunam kad umrem (ostavio sam emanet djeci da mi se klanja dzenaza) a dok sam ziv, ja cu se brinuti o svom dunjaluku, zivotu i svemu sto to dvoje podrazumijeva. Ovako poimanje zivota je pogubno i sigurno nece odvesti u dobro na onom svijetu.

Ideja koja te vodi na ovom svijetu ce te docekati na onom, ako se priklonis Sejtanu na ovom svijetu druzices se s njim i na onom, u dzehennemu, a ako prihvatis ideju Pokornosti Allahu, druzices se sa Allahom, sa Njegovom Miloscu u dzennetu. 

U hadisi-kudsiju Uzvišeni Allah, rekao je:

”Ja sam sa misljenjem Moga roba o Meni, pa neka on misli o Meni sta hoce.” (Ibn Hibban u svom Sahihu)

Koliko brinemo o misljenju o Allahu dz.s. najlakse nam je provjeriti na sljedeci nacin:

-Prvo, pogledajmo u svoj namaz, ako ga imamo, a ako ga nemamo onda su nam dzaba i srce i razum. Ako imamo namaz onda to podrazumijeva da smo svjesni svake izgovorene rijeci u njemu i svakog pokreta koji ucinimo u njemu. To podrazumijeva da smo naucili znacenje svega sto ucimo u namazu. To podrazumijeva da obavljeni namaz podstice na dobro, regulise nase medjusobne relacije, to podrazumijeva da smo u samokontroli koja drzi pod nadzorom nase strasti i ljubav prema dunjaluku. To podrazumijeva da nikada i niukom slucaju ne mozemo klanjati a da do sebe imamo brata ili sestru u vjeri sa kojima nemamo komunikaciju. Ona mora biti pa makar to bio samo pozdrav, selam.  Jesmo li se zapitali kako je moguce da poslije tek obavljenog namaza u dzamiji pristanemo na ogovaranje ili klevetanje nekih koji su zajedno sa nama obavili namaz. Jesmo li….

قَدْ أَفْلَحَ ٱلْمُؤْمِنُونَ    ٱلَّذِينَ هُمْ فِى صَلَاتِهِمْ خَٰشِعُون

Ono sto zele - vjernici će postici,  oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.  (El Mu’minun 1-2)

-Drugo, pogledajmo u svoj imetak; ako ga nadjemo da je stecen sa halalom i vidimo koliko od njega pripada onima koji imaju pravo u nasem imetku i ako jesmo taj dio dali, onda je misljenje o Allahu lijepo i cisto.

Ako nadjemo da su nam ruke stisnute, da nam imetak nije ciscen i ociscen onda imamo imetak koji nas je ucinio slijepim, koji nas je dobro udaljio od Allaha dz.s., koji nam je sebeb mnogih bolesti, koji je ucinio da uopste ne mislimo o Allahu dz.s. i koji ce nas gurnuti u dzehennem.

ٱلَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَٰلَهُم بِٱلَّيْلِ وَٱلنَّهَارِ سِرًّۭا وَعَلَانِيَةًۭ فَلَهُمْ أَجْرُهُمْ عِندَ رَبِّهِمْ وَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ                

 Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (El Bekare 274)

-Trece, pogledajmo svoj sabur, strpljivost. Kada nas stigne neko iskusenje ili tegoba u zivotu kako reagujemo? Ako druge krivimo za stanje u kome se nadjemo, ako od onih koji imaju vlast i moc, u dunjaluckom smislu, trazimo pomoc, ako se drugima odmah pozalimo na situaciju, ako smo spremni bez razmisljanja prihvatiti svako rjesenje situacije, ako nam, na koncu, Allah nije na umu, onda necemo moci imati lijepo misljenje o Allahu, najcesce bude suprotno. (pitanja poput; sta sam skrivio pa mi se ovo desilo a ja svakom zelim dobro i nikome zla ne zelim)

وَلَنَبْلُوَنَّكُم بِشَىْءٍۢ مِّنَ ٱلْخَوْفِ وَٱلْجُوعِ وَنَقْصٍۢ مِّنَ ٱلْأَمْوَٰلِ وَٱلْأَنفُسِ وَٱلثَّمَرَٰتِ ۗ وَبَشِّرِ ٱلصَّٰبِرِينَ 

 Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive. (El Bekare 155)

Oni koji zele uputu od Allaha dz.s. bice upuceni. Zelja za uputom se manifestuje vjerskim treningom. Namaz treba biti svakodnevna obaveza a ne samo petkom ili Bajramom. Ucenje ili citanje Kur’ana ce biti dozivotna lektira koju treba razumjeti. Poceti udjeljivati od imetka i dobro paziti kako ga sticemo. Kad se lijepo obucemo dobro pazimo da ne uprljamo odijecu a ako se desi da uprljamo, trazimo nacina da ocistimo jer nam smeta fleka na odjeci. Zamisli samo kad bi tako pazili na vjeru, imetak, ahlak.

Poznavajuci nas najbolje jer nas je stvorio, Allah dz.s. nas poziva da Mu se obracamo, da sve sto nam treba od Njega trazimo, da svoje probleme Njemu kazujemo. Allah je najmilostiviji i On je Onaj koji dobro daje.

وإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِى عَنِّى فَإِنِّى قَرِيبٌ ۖ أُجِيبُ دَعْوَةَ ٱلدَّاعِ إِذَا دَعَانِ ۖ فَلْيَسْتَجِيبُوا۟ لِى وَلْيُؤْمِنُوا۟ بِى لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ

A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu. (El-Bekara, 186.)

Allah dz.s. nam poručuje:

Sve dok budete trazili oprost od Mene, ubijedjeni da cu vam oprostiti, budite sigurni da ce tako i biti. I ako Me dozivate u vasim dovama vjerujuci da cu vam se odazvati i nadajuci se Mom oprostu i nagradi, onda budite sigurni da cu vam uslisati dove i dati ono što trazite.”

Ne upucuj dove Allahu tonom beznadja, klonulosti i tuge, vec upucuj dove potpuno siguran u Njegovu pomoc. Nasmijesi se Njegovoj dobroti i milosti, kao da si vec dobio ono sto si trazio. Ne gledaj ni na jednu svoju zelju kao na nesto nemoguce.

Upućuj dove Allahu i trazi utociste kod Njega u svim svojim poslovima.

Ne ponasaj se prema Svemogucem Allahu na osnovu tvog skucenog i ograniceg pogleda.

قَالَ وَمَن يَقْنَطُ مِن رَّحْمَةِ رَبِّهِۦٓ إِلَّا ٱلضَّآلُّونَ

“Reče: Nadu u milost Gospodara svoga gube oni koji su zalutali.” (El-Hidzr, 56.)

Elhamdulillahi rabbil ’alemin – Hvala Allahu Gospodaru svjetova!