Sloboda
Hutba 16. 01. 2026. – Göteborg

Hatib: hafiz Hamza ef. Begić
 
فَاعۡلَمۡ اَنَّهٗ لَاۤ اِلٰهَ اِلَّا اللّٰهُ وَاسۡتَغۡفِرۡ لِذَنۡۢبِكَ وَلِلۡمُؤۡمِنِيۡنَ وَ الۡمُؤۡمِنٰتِ​ ؕ وَاللّٰهُ يَعۡلَمُ مُتَقَلَّبَكُمۡ وَمَثۡوٰٮكُمۡ
Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite. (Muhammed, ajet 19.)
 
Draga braćo i cijenjene sestre,
nedugo nakon što je Muhammed ﷺ primio prvu Objavu, Mekkom se počeše širiti vijesti o njegovom poslanstvu. Za ovo ču i Bilal, jedan od prvih priznavatelja Božije jednoće. Bilal je tada bio dvostruki rob, s jedne strane rob Allaha dž.š., a s druge strane rob Umejje ibn Halefa, mekkanskog robovlasnika. Kada  Umejje sazna da je Bilal porekao arapska paganstva, naredi da se izvede u sred podnevne žege, baci na vreli pijesak, bičuje i da mu se na grudi stavi kamen, patnja nalik Isusovoj. I dok je ovaj budući mujezin, bespomočno ležao na užarenom pijesku, njegovi mučitelji su govorili: “Veličaj Lata i Uzzata”. Bilal kojem je kamen pritisnuo prsa, ali ne i srce odvrati riječima: “Ehad, Ehad – Jedan, Jedan je Allah”.
Riječi šehadeta oslobodile su Bilala ibn Rebbaha, mujezina Allahova Poslanika ﷺ. Njegovo tijelo još neko vrijeme ostalo je u vlasništvu drugog, ali je on dušom, onim najbitnijim postao slobodan čovjek.
Zbog značenja riječi šehadeta: La ilahe illallah – Nema boga sem Allaha, Allah dž.š. stvorio je i džinne i ljude, a Poslanik ﷺ kaže da su riječi šehadeta najdraži zikr Allahu dž.š. Ovaj i drugi zikrovi ono su što čisti čovjeka, a preporučuje se ponavljanje istih bar 100 puta dnevno. Osjećaj koji ove riječi proizvode može razumjeti samo onaj ko se nekad u ovom zikru izgubio i time približio Gospodaru.
Iza ovih uzvišenih riječi čistog monoteizma krije se esencijalna ideja čovjekove slobode. Riječima la ilahe illallah propovjeda se Božija jednoća, ali i čovjekova sloboda. Nakon ovih riječi čovjek čovjeku nikad više neće biti bog niti gospodar. Bog je jedino Allah i jedino njemu čovjek robuje. Šehadet je izraz najveće slobode. Nema više lažnih božanstava, idola, tiranina, čovjek se buni protiv svega što ga želi pokoriti pa i protiv vlastite duše (nafsa). Sav strah, slijepa poslušnost i nekritičnost iščezavaju pred riječima La ilahe illallah. Riječi, radi kojih se otvore nebeska vrata, strovale nebesa i Zemlja, čovjeku obećavaju slobodu ali i naređuju pokornost/obožavanje. Dok je ljudsko ropstvo nametnuo i ponižavajuće, ropstvo Allahu je slobodno i uzvisujuće. Moderni čovjek živi u iluziji slobode, a ispod površine krije se ropstvo konzumerizmu, tuđem mišljenju, novcu, statusu i konačno ropstvo vlastitom egu. Slobodnim robovanjem Allahu čovjek se oslobađa svih sitnih ropstava i postaje tjelesno i duševno slobodan. Glavna ideja Platovog dijaloga Država je: sloboda bez granica, bilo u državi ili kod pojedinca, ne vodi ničemu drugom nego u ropstvo.
Put samospoznaje, čovjekovog napora da pronađe samog sebe, možda je najbolje izražen riječima: مَنْ عَرَفَ نَفْسَهُ فَقَدْ عَرَفَ رَبَّهُ – Ko spozna samog sebe, spoznao je svog Gospodara.
Na kraju, kao motivaciju zikru, spomenut ćemo još jednom da su riječi La ilahe illallah, vrijednije od svega na nebesima i zemlji i da su najvrijednije riječi Allahu dž.š, ali da su ove riječi i izraz najveće slobode čovjeka, čovjeka slobodnog svih ljudskih božanstava, najsjanijeg bića Božijeg stvaranja, njegovog halife – namjesnika na Zemlji.