Akšam kod Ćabe, 9 juni 2024

Izmorismo se pokušavajući doći do ulaza u Harem. Na kraju se izboriamo za mjesto na nekoj popločanoj trzni negdje oko Ćabe. I tu smo morali krišom preskočiti ogradu jer su vojnici branili prilaz tom mjestu sa stane s koje smo se mi probijali. Massa vjernika kako u ihramima tako i “civilno” obučena te muških i ženskih, kulja sa svih strana tražeće neki “proboj” do Ćabe. Ovdje se bez problema rame uz rame bore za mjesto muško i žensko. U ovim koridorima kretanja zna biti gužva ko nekad u autobusu petkom poslije pijace od Pridora prema Kozarcu. Stalna je borba između te mase i redara/vojnika. Mora se priznati da ipak dobro funkcioniše protok i usmjeravaanje ove “žedne”, milionske mase svijeta/mašera.

I tako poslije akšama namaza čekajući jaciju pružih umorne noge i legoh na leđa na ovoj trzni gdje sam ugrabio djelić tople kamene ploče negdje oko Ćabe i gledam u tamno noćno nebo i razmišljam i zahvaljujem Allahu na ovoj blagodati. Odavde se neide poslije jednog vakta već se čeka sledeći, sledeći.. dok se nemora obnoviti abdest. Čudno je to iščekivanje sledećeg namazskog vakta kod vjernika kao da je posljednji, daj da ugrabim još jednu priliku da naslonim svoje čelo na vrelu ploču ove svete zemlje, da uputi dovu Uzvišenom. Vjerniku zasuze oči…

Vreli Mekanski dan sa 40+ zamjenjuje nešto manje vrela noć u kojoj čak naleti neki svježi povjetarac. A zatim ga zamjeni topao zrak kao iz kalolifera. Masa vjernika je i dalje u pokretu. Oni koji su ugrabili mjesto u ograđenim prostorima sjedi, stoji ili leži, prostor je ispunjen do maximuma. Neki nastavljaju sa nafile namazima, neki zikre, neki glasno pričaju na telefon sa uključenim zvučnicima na raznim jezicima. Oni koji pokušavaju zikriti ili učiti Kur’an zbunjeno dižu svoje poglede nebi li skrenuli pažnju onih koji pokušavaju prenijeti dio štimunga nekud daleko ko zna gdje.

Ležeći tako gledam u to tamno plavetnilo iznad mene, nevidim zvijezde. Ležim i razmišljam dok čujem žamor sa svih strana i povike vojnika: hadži, hadži… Gledam u to nebo iznad Ćabe u pravcu u kom i Ćaba zrači prema svemiru, u pravcu u kom zrači i sav ovaj žamor, pogledi i molitve stotine hliljada ushičenih vjernika. Oni su došli iz bliza a mnogi iz dalekog daleka. Mnogi neznaju niti gdje je Sweden a ni Bosna. Nekim se osmijeh razvuče na pomen Bosna.

I tako razmišljam dok pokušavam da moj pogled prodre u to plavetnilo iznad mene. Razmišljam šta to tjera ovu masu da …da se gura, da se znoji, da moli za mjesto da stavi svoje čelo negdje na ovu svetu zemlju… da popuni svaki čošak oko Ćabe, i spratove i krov i Harem. Prilike su gledajući sa nekog ovosvetskog aspekta nemoguće, neljudske sa gužvama, sa vrućinom, znojemje, sa drskim odnosim umornih redara. Ali vjernici nehaju na sve to, vjernici hrle da, ako nemogu ući u Harem, se približe koliko je moguće bliže Haremu i da se mole Gospodaru svjetova, da mu zahvaljuju i da traže oprosta.

Allahova milost je magnet za vjernike. Hvala ti Gospodaru na svakom stanju. A kretanje, tavaf, oko Kabe se nastavlja neprekidno u obliku usporenog vrtloga koji zrači prema svemiru veličajući Gospodara svih svjetova. Hvalje si Allahu.

Sakib Kenjar
Mekka, 10 juni 2024