Hutba - Priroda čini zikr, a gdje smo mi?

Hatib: Muamer ef. Čamdžić

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost molimo. Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga ne može zavesti, a koga On ostavi u zabludi, niko ga ne može uputiti.

Neka su salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegov put do Sudnjega dana.

Draga i poštovana braćo i cijenjene sestre,
Riječ آية (ajet) kada prevedemo na naš jezik dobijemo riječi kao što su: znak, dokaz, čudo, simbol, upozorenje. Ukoliko bi samo posvetili se ovoj riječi i trudili se da shvatimo suštinu značenje, mogli bi dodatno sa spoznamo kako Allah objavljuje vjeru nama i kako mi možemo dodatno se Allahu približiti.

Allah, dž.š., u suri Ali Imran u 190. ajetu kaže:
إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَاخْتِلَافِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لَآيَاتٍ لِأُولِي الْأَلْبَابِ
„U stvaranju nebesa i Zemlje, i u smjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene.“

Koliko se mi osvrćemo na prirodne pojave oko sebe? Da li nekada ustanemo ranije i vidimo kako sviće dan i pomislimo: „SubhanAllah, divan li je Allah Stvoritelj.“

Da li mi vidimo znakove koje nam Allah šalje? Zapitamo li se nekada koliko je samo savršena smjena godišnjih doba, koliko je svako godišnje doba posebno na svoj način. Tačno se zna kako će svaki list na drvetu izgledati, tačno se zna kako i gdje je koja pahulja snijega pasti, tačno se zna koliko će nas sunce ogrijati, tačno se zna koliko će nam se kiše spustiti. I svako ovo godišnje doba veliča svoga Gospodara. Svaka kapljica, svaki list, svaka životinja i biljka.

Kaže Allah u suri El-Isra:
تُسَبِّحُ لَهُ السَّمَاوَاتُ السَّبْعُ وَالْأَرْضُ وَمَنْ فِيهِنَّ ۚ وَإِنْ مِنْ شَيْءٍ إِلَّا يُسَبِّحُ بِحَمْدِهِ وَلَٰكِنْ لَا تَفْقَهُونَ تَسْبِيحَهُمْ ۗ إِنَّهُ كَانَ حَلِيمًا غَفُورًا
Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je doista blag i mnogo prašta. (El-Isra, 44.)

Mi ne razumijemo kako priroda veliča Gospodara, ali mi možemo posmatrati prirodu i učiti od nje kakvi mi trebamo biti. Ako priroda čini zikr, gdje smo onda mi sa našim zikrom?

Osvrnimo se malo oko sebe i pogledajmo koliko je priroda savršena širom dunjaluka, a kakvi smo mi u poređenju sa prirodom. Svako od nas treba sam sebe da zapita da li u njegovom životu ima sklada, ima li reda, veličamo li mi Allaha kao što ga priroda veliča?

Ali kako mi zapravo trebamo veličati Allaha, kako mi zapravo trebamo zikriti? Trebamo na način da razmišljamo o onome što izgovaramo.

Pa ukoliko kažemo subhanAllah, slava Allahu, da se osvrnemo oko sebe i vidimo u čemu sve možemo naći slavu Allahu, ali bolje je pitanje u čemu da ne nađemo. Ako pogledamo rijeke kako teku, ako pogledamo zvijezde na nebu, ako pogledamo mirnoću jutra, ako pogledamo mogućnosti čovjeka danas, možemo samo stati i reći subhanAllah.

Ako kažemo elhamdulillah, hvala Allahu, pa se osvrnemo oko sebe i vidimo čestitu djecu oko nas koja znaju po 2/3/4 jezika, pa se osvrnemo oko sebe i vidimo ovaj saobraćaj koji danas imamo pa ne moramo pješačiki do određene tačke sat vremena nego stignemo za 15 minuta, pa odemo u market i vidimo pune police halal stvari koje možemo jesti i piti, možemo samo stati i reći, elhamdulillah.
Ako kažemo estagfirullah, Bože oprosti, pa se osvrnemo oko sebe i vidimo stvari koje možda propuštamo u životu, propuštamo da udjelimo negdje sadaku, propuštamo da provedemo vrijeme sa porodicom, propuštamo da dođemo u džamiju, možemo samo stati i reći, estagfirullah.

Ukoliko nemamo rutinu da zikrimo, potrudimo se da izgradimo ovu dobru osobinu kod sebe. Ukoliko svako od nas krene zikriti na način da stvarno razmišlja o pojavama i stvarima oko sebe, možemo doživjeti ogroman uspjeh. Ukoliko napredujemo kao pojedinci, možemo napredovati i kao zajednica, ali zajednica neće napredovati ukoliko svako od nas ne krene od samog sebe i od svog odnosa prema istinskom zikru i odnosu prema Allahu.

Poslanik, a.s., je rekao: „Zaista, u svakom tijelu ima jedan komad mesa, ako je on ispravan ispravno je cijelo tijelo, a ako se on iskvari, iskvari se cijelo tijelo. To je srce.“ (Buhari i Muslim)

U duhovnom odgoju prvo se kreće od srca, ako srce bude nam zdravo, čisto, ispunjeno zikrom i razmišljanju o Allahu, naše cijelo tijelo i život će biti zdravi. Ukoliko isprljamo i zapustimo naše srce, ne možemo onda puno očekivati od našeg tijela i naših života.
Allahu Milostivi, učini naša srca čistim i ispunjenim Tvojim spominjanjem. Pomozi nam da u svemu što vidimo oko sebe prepoznamo Tvoje ajete i Tvoju mudrost. Učini nad od onih koji Te spominju iskreno, čija srca su smirena Tvojim zikrom i koji žive u skladu sa prirodom koju si Ti savršeno stvorio.