Islamski konzumerizam
Hutba 06.02.2026. - Göteborg
 
وَجَاوَزْنَا بِبَنِي إِسْرَائِيلَ الْبَحْرَ فَأَتَوْا عَلَىٰ قَوْمٍ يَعْكُفُونَ عَلَىٰ أَصْنَامٍ لَهُمْ ۚ قَالُوا يَا مُوسَى اجْعَلْ لَنَا إِلَٰهًا كَمَا لَهُمْ آلِهَةٌ ۚ قَالَ إِنَّكُمْ قَوْمٌ تَجْهَلُونَ
I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. 'O Musa' – rekoše – 'napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!' – 'Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!' – reče on.
 
medresa Nizamija, Bagdad 1095. godine
U gradu Bagdadu smještenom između lijeve i desne obale rijeke Tigris, pored halifinih palača, bogatih bazara, elegentnih džamija i kupatila, nicala je medresa Nizamija. Seldžučki veliki vezir Nizamu-l-Mulk dao je izgraditi novu medresu koja će uskoro postati centar islamske učenosti. Najpoznatiji predavač na Nizamiji u to doba bio je Ebu Hamid Muhammed, poznat kao Gazali. Jedne prilike dok je držao predavanje iz islamskog prava i filozofije, Gazali je iznenada stao. Želio je govoriti ali nije mogao, njegov jezik mu nije dopuštao, spoznao je da je licemjer koji teži za prestižom i statusom, a ne radi istinskog stjecanja znanja. Ostavio je poziciju rektora Nizamije i centar svijeta, Bagdad i uputio se u nepoznato.
Goteborg, Švedska 2026. godina
Zapadnu obalu Švedske naseljava jedan grad, njegovi kanali presijecaju ga kao i Bagdad nekada. Pustinski prah Bagdada zamjenuje oštra Skandinavska zima čiji vjetar nosi svakog ko nije dovoljno postojan. Vozeći se kilometarskim autoputevima, uočavam zgrade koje nebo dotiču, neistrošne tržne centre, ali i prestižne univerzitete. Sve je moguće kupiti, sve što ljudsko oko vidi, sve osim suštine.
Draga braćo i cijenjene sestre,
postoje izreke koje jednom čujemo i spomenemo, a postoje i one koje često valja ponavljati, jedna od tih je i izreka marokanskog mislioca Abdurrahmana Tahe koji kaže: ako je Kur'an knjiga za sva vremena, on mora govoriti o svim temama. Kur'an, zaista govori o svim temama, pitanje je da li mi možemo prepoznati to?
Moderno društvo zahvaćeno je pojavom nekontrolisane potrošnje, kupovine, konzumerizacije svega i svačega. Ime ove pojave je konzumerizam. Konzumerizam je način ponašanja u kojem se sreća mjeri potrošnjom ili posjedovanjem stvari. Primjeri ovog ponašanja su: godišnja kupovina novog mobitelnog telefona, ormar pun odjeće, a malo izbora za obući, slika nad doživljajem, znanje samo kao sredstvo za veću platu i slično. Kupujemo, trošimo jer smo izgubili vrijednost, vrijednost koju nam je vjera nekada davala. Šoping centri postaju bogomolje, džamije i crkve u kojima se ljudi okupljaju tražeći suštinu, tražeći vrijednost.
U svijetu konzumerizma žive i muslimani, muslimani koji vjeruju Vječnoj Riječi Božijoj. Da li Kur'an govori o konzumerizmu? – Naravno, ali to nije tema ove hutbe. Da li Kur'an govori o islamskom konzumerizmu, da li uopšte moguće islam posmatrati kao potrošnu robu, na kraju trošiti islam? – Odgovor je, nažalost da.
U kur'anskoj epizodi izbavljenja Musaa, a.s., i Jevreja iz Egipta, Allah dž.š. kaže: I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. 'O Musa' – rekoše – 'napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!' – 'Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!' – reče on. Upravo su riječi: “O Musa, napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove” oličenje konzumerizma, drugi imaju, želim i ja, drugi imaju kipove, želimo i mi kip svog boga.
Zašto smo na početku hutbe spomenuli nedovršenu priču o imamu Gazaliju? Upravo je Gazali prepoznao konzumerizam u zajednici. Znanje služi prestižu, statusu, novcu, a ne Istini. Iz ovog razloga Gazali napušta i funkciju i svoj privatni život i piše djelo Ihja ulumid-din – Oživljavanje ili Preporod vjerskih nauka.
Uhvatimo se sada u koštac s nama samima i sa našim islamskim konzumerizmom. Koji su primjeri islamskog konzumerizma danas? Umre i odlasci na hadždž koji nekima služe kao sredstva za promociju, turistički obilazak, gozbu punih stolova i bazarsku kupovinu. Slikanje na svetim mjestima, sve zbog njihove ljepote, a ne zbog doživljaja koji čovjek ima u srcu. Zar bi ijednom vjerniku pred prizorom Božije kuće Ka’be ili mihraba džamije Božijeg Poslanika, prvo palo na pamet da izvadi telefon i načini sliku koju smo svi već bezbroj puta vidjeli? Gomilanje islamske literature i knjiga, samo kako bi se kućne biblioteke popunile, a ne zbog znanja, još je jedan vid islamskog konzumerizma. Bajram-muslimani, islamski influenceri koji pod izgovorom pozivanja/da’ve šire svoj ugled i uticaj, biranje i traženje olakšica u vjeri, uzimanje mišljenja ovog pa onda onog mezheba, večeri Kur’ana koje se organizuju samo zbog lijepog glasa učača, a ne zbog značenja kur’anske poruke, sve su ovo primjeri islamskog konzumerizma.
Na kraju, neka nam Poslanikove, a.s., riječi: “Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada samo ono što je naumio”, budu vodilje u našem preispitivanju vlastitih nijjeta/namjera i opomena da uz sve navedeno, pod izgovorom islamskog konzumerizma, ne osuđujemo druge ljude i ne ulazimo u njihove nijjete.
 
hfz. Hamza ef. Begić