#News#

MILOST IZNAD SVIH GRANICA

Hvala i zahvala pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjega dana, Onome koji je Milostiv na dunjaluku i Ahiretu. Svjedočimo da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. Neka su mir i salavat na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegov put.

Draga braćo i cijenjene sestre, Milost je temelj u odnosu između Gospodara i ljudi. Milost je temelj u međuljudskim odnosima, u odnosu između brata i brata, majke i djeteta, muža i žene, među braćom i sestrama u vjeri. Da nema milosti, na zemlji bi zavladao nered, jer bi svako onda maksimalno tražio svoje pravo i mislio da je samo ono što on kaže ili uradi ispravno.

Allah, dž.š., ima svoja dva lijepa imena Er-Rahman i Er-Rahim.
Er-Rahman, milost koja obuhvata sve stvoreno na dunjaluku.
Er-Rahim, posebna milost za vjernike, naročito na Ahiretu.

Allah je Taj koji se brine o svakom čovjeku, bez razlike. On daje opskrbu i onome ko Ga spominje i onome ko Ga zaboravlja. Onaj ko želi samo dunjaluk – Allah mu otvori vrata dunjaluka. A onaj ko teži i dunjaluku i Ahiretu, ko radi i gradi i trudi se radi Njega – Allah mu podari bereket na ovom svijetu, a na Ahiretu ga čeka nagrada kojoj nema premca.

Nekada vidimo da oni koji ne vjeruju imaju više imetka, više komoditeta, više ovog svijeta. Ali to nije znak počasti, nego izbor puta. Oni su izabrali dunjaluk, pa im je dunjaluk otvoren. Vjernik bira Ahiret, a Allah mu daje dovoljno dunjaluka da živi, i neizmjerno Ahireta da bude sretan vječno.Allah kaže u Kur’anu:
“Moja milost obuhvata sve.” (El-A‘raf, 156) Što znači da Allah brine i o onima koji vjeruju u Njega, i u one koji ne vjeruju. Jer zamislite da nam Allah samo na jedan dan oduzme pitku vodu, koji bi nered nastao na zemlji.

Allahova milost je sigurno veća od Allahove srdžbe, jer zamislite da nas Allah svaki put žestoko kazni za naše grijehe, mi ne bi izdržali ni jedan dan na taj način. Opskrba nam od Allaha dolazi i kada je ne zaslužimo. Imamo da jedemo, da pijemo, da putujemo, da dijelimo, ali postavlja se pitanje da li mi to stvarno zaslužujemo sa našim djelima?

Da Allah nije milostiv, mi danas ne bi bili ovdje u džamiji. Allahova je milost da nas uputi na pravi put, da nas uputi na put prema džamiji. Koliko danas muslimana neće moći klanjati džumu iz razno raznih razloga, kako opravdanih, tako i neopravdanih, a Allah je upravo nas danas obasuo svojom milošću da budemo u džamiji i slušamo hutbu.

Također, jedna od kardinalnih greški jeste da jedni druge osuđujemo za naša stanja u vjeri. Imamo loš običaj da kada vidimo da se neko vratio u vjeru, da prvo osuđujemo tu osobu riječima: „šta će on u džamiji, do jučer je griješio.“
 Allahova je milost da ti ljudi sada dolaze u džamiju, ali također i Allahova srdžba može biti da mi sutra nismo u stanju da dođemo u džamiju. Kada vidimo da je neko počeo redovno da klanja, da je popravio stanje svoje u vjeri, naučimo se da pohvalimo tu osobu, da priđemo i vidimo da li toj osobi možda nešto treba, a ne da otežavamo.

Ko smo mi da sudimo drugima kada ni vlastito stanje ne možemo potpuno sagledati?
Kaže Allah, dž.š., u suri En-Nahl u 61. ajetu:
وَلَوْ يُؤَاخِذُ اللَّهُ النَّاسَ بِظُلْمِهِمْ مَا تَرَكَ عَلَيْهَا مِنْ دَابَّةٍ وَلَٰكِنْ يُؤَخِّرُهُمْ إِلَىٰ أَجَلٍ مُسَمًّى ۖ فَإِذَا جَاءَ أَجَلُهُمْ لَا يَسْتَأْخِرُونَ سَاعَةً ۖ وَلَا يَسْتَقْدِمُونَ
„Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.“
Allah je taj koji prašta, Allah je taj koji sudi. Da nas Allah kažnjava koliko mi zapravo griješimo, ništa živo na Zemlji ne bi ostalo.
Ali na drugom mjestu u Kur'anu, u suri El-Kehf Allah, dž.š., kaže:
وَرَبُّكَ الْغَفُورُ ذُو الرَّحْمَةِ ۖ لَوْ يُؤَاخِذُهُمْ بِمَا كَسَبُوا لَعَجَّلَ لَهُمُ الْعَذَابَ ۚ بَلْ لَهُمْ مَوْعِدٌ لَنْ يَجِدُوا مِنْ دُونِهِ مَوْئِلًا
Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći utočišta

Fokus nam treba biti na traženju oprosta i milosti od Allaha, a ne to šta je neko drugi uradio ili kakav je ovaj ili onaj. Svako od nas ima svoje i male i veće grijehe i trudimo se da se pobrinemo o njima i da ih ispravimo.

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Niko neće ući u Džennet zahvaljujući samo svojim djelima.”
Pitali su: “Pa ni ti, Allahov Poslaniče?”
Rekao je:
“Ni ja, osim ako me Allah ne obaspe Svojom milošću i dobrotom.” (Buhari i Muslim)
Džennet je čista Allahova milost, a ne nagrada koju mi “zaslužimo”.
Najbolja djela, najviše ibadeta, najviše sedždi, sve je to premalo naspram Allahovih blagodati koje nam je već dao.
Ali, djela su uzrok Allahove milosti:
Ko čini dobro, nada se milosti.
Ko čini loše, udaljava se od nje.
Džennet se ne osvaja našom snagom, već Allahovom dobrotom.
Naša djela su samo dokaz naše iskrenosti, ali u Džennet uvodi Er-Rahim.
Allahu, Er-Rahman i Er-Rahim, obaspi nas Svojom milošću na dunjaluku i Svojom posebnom milošću na Sudnjem danu. Očisti naša srca, oprosti naše grijehe i uvedi nas u Džennet samo Svojom dobrotom i rahmetom. Amin.

Jezik: mala stvar sa velikom odgovornošću

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji nas je počastio razumom i govorom. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, koji sve vidi i čuje, i svjedočimo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Poslanik.

Neka su Allahov salavat i selam na Njega, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.
Draga braćo i cijenjene sestre

Allah nam je podario mnoge blagodati, ali jedna od najvećih, a ujedno i najopasnijih je  jezik.
Jezik može izgraditi domove, srca i zajednice, ali isto tako može srušiti prijateljstva, porodice i čast čovjeka.
Poslanik, a.s., je rekao:
„Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.“ (Buhari, Muslim)
Ovaj hadis je vrlo kratak, ali može nas naučiti lekciju koja će nas spasiti i na dunjaluku i na ahiretu. Razni problemi počinju upravo od jezika. Problemi na poslu počinju zbog jezika i nesporazuma. Problemi u braku počinju zbog jezika i manjka komunikacije. Problemi u društvu počinju od jezika, od toga kome vjerujemo i kako prenosimo ono što čujemo. Problemi u zajednici, u džematu, počnu jer nesmotreno koristimo blagodat jezika.

Jezik je nevjerovatna blagodat. Da nema jezika ne bi imali svakodnevnu komunikaciju, ne bi mogli učiti Kur'an, ne bi mogli širiti ljubav riječima, ne bi mogli opisivati pojave koje se dešavaju svakodnevno.

Danas imamo slučaj da jezik koristimo i na drugačiji način, putem tastature. Na društvenim mrežama svako može pisati šta želi, ali znajmo da je to naš govor i naš jezik i da za to snosimo posljedice.

Kaže Allah, dž.š., u suri El-Isra u 53. ajetu:
وَقُلْ لِعِبَادِي يَقُولُوا الَّتِي هِيَ أَحْسَنُ ۚ إِنَّ الشَّيْطَانَ يَنْزَغُ بَيْنَهُمْ ۚ إِنَّ الشَّيْطَانَ كَانَ لِلْإِنْسَانِ عَدُوًّا مُبِينًا
„Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj“
Kada uživo pričaš sa nekim, govori lijepo, jer je to naređene u Kur'anu. Znak je šejtanskog utjecaja ako neko širi mržnju i neprijateljstvo. Čak i ako znaš za neku mahanu svoga brata u vjeri sakrij je, jer Poslanik, a.s., obećava i kaže:
وَمَنْ سَتَرَ مُسْلِمًا سَتَرَهُ اللهُ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ، وَاللهُ فِي عَوْنِ الْعَبْدِ مَا كَانَ الْعَبْدُ فِي عَوْنِ أَخِيهِ
„Ko pokrije (sakrije) mahanu jednog muslimana, Allah će pokriti njegovu mahanu na dunjaluku i na Ahiretu. Allah pomaže Svome robu, sve dok  on pomaže svome bratu.“ (Buhari i Muslim)

Želimo li mi da nam Allah pomaže? Ako želimo onda mi moramo biti ti koji pomažu drugima. Ne možemo mi sputavati druge, praviti zamke, širiti tuđe mahane i onda očekivati da drugi o nama pričaju dobro ili da nam Allah pomaže.

Prije nego što nešto progovorimo, prije nego što nešto objavimo na društvene mreže, upitajmo sami sebe: hoće li ovo što kažem biti korisno, hoće li ovo nekoga povrijediti i hoće li sa ovima Allah biti zadovoljan?
Allah, dž.š., u suri El-Hudžurat u 12. ajetu kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيرًا مِنَ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ ۖ وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَبْ بَعْضُكُمْ بَعْضًا ۚ أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَنْ يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَحِيمٌ
„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“
Allah upoređuje ogovaranje sa jedenjem mesa mrtvog brata svoga. Zamislite samo koliko je taj grijeh velik i loš. Niko od nas ne želi da jede meso brata svoga i iz tog razloga trebamo da se i klonimo ovog zaista lošeg djela.

Jedan čovjek je ogovarao Hasana el-Basrija, poznatog učenjaka iz generacije tabi’ina.
Kada je Hasan to čuo, poslao mu je tanjir hurmi uz poruku:
„Čuo sam da si mi poklonio svoja dobra djela, pa želim da ti se zahvalim hurmama.“
Nemojmo, draga braćo i sestre, svoja dobra djela uništavati sa ovim lošim. Nemojmo svoja dobra djela tako lahko prokockati i dati drugima.

Kada govorimo, govorimo promišljeno. Kada pričamo o drugima, govorimo dobro. Kada čujemo o drugima nešto loše, prvo provjerimo tu informaciju pa tek onda donosimo sud. Živimo u vremenu u kojem su laž i potvora lahko dostupni, pa nemojmo mi biti od onih koji upadaju u takve zamke i koji olahko otpisuju druge i govore loše o njima. Kada čujemo o nekome loše, nemojmo biti neprijatelji koji se raduju, nego budimo doktori koji liječe stanje drugih osoba i koji brane brata muslimana.

Možda je neki neuredan, zaprašen čovjek, koji ljudi preziru, kod Allaha vrijedniji nego mnogi koji se uzdižu nad drugima.
 
Allahu, pomozi nam da čuvamo svoje jezike od grijeha i laži.
Allahu, učini da naše riječi budu izvor dobra, mira i istine.
Allahu, oprosti nam riječi koje smo izgovorili a nisu Te zadovoljile.
Učvrsti nas na istini, sačuvaj naše jezike od ogovaranja, spletke i ružnog govora.
Amin.

SAVJET JE OGLEDALO VJERNIKA

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome koji nas je uputio na put istine i učinio nas braćom i sestrama u vjeri. Neka je salavat i selam na našeg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, ashabe i sve koji ga slijede do Sudnjega dana.

Draga braćo i cijenjenje sestre, da bi zajednica bila zdrava, moramo imati dvije osobine:
- Spremnost da savjetujemo s iskrenošću,
- Spremnost da savjet prihvatimo bez sujete.
Kada vidimo da neka osoba čini grešku, naš zadatak je da pomognemo toj osobi, ako možemo savjetom da mu pomognemo, a ako ne možemo da uputimo dovu Allahu da pomogne tu osobu. Naš zadatak nije da ismijavamo jedni druge kada vidimo da drugi čine grešku. Nije od posla vjernika da ide okolo i priča o mahani drugog brata muslimana.

Kada uvidimo da neka osoba ima grešku, prvo trebamo pogledati sebe i vidjeti da li mi radimo isto. Nakon toga trebamo tu osobu pozvati i nasamo dati savjet, a u tom razgovoru trebamo biti blagi i ne trebamo gledati osobu drugu „sa visine.“

Jedne prilike je halifa Omer, r.a., upitao: ”Gdje je taj i taj, sin tog i tog? Odgovorili su: Promijenio se kako ne treba i počeo piti alkohol.” Kada je čuo za to, Omer, r.a., kao lider države i muslimana u njoj, zatražio je jedan papir na kojem ispisuje kur'anski ajet:
 
‎غَافِرِ الذَّنْبِ وَقَابِلِ التَّوْبِ شَدِيدِ الْعِقَابِ ذِي الطَّوْلِ ۖ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ ۖ إِلَيْهِ الْمَصِيرُ
Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća. El-Gafir, 3.

Nakon što je napisao ovaj ajet, dao je da se papir odnese ovom čovjeku. Otvorio je papir, pročitao napisano i počeo plakati nakon čega više nikada nije popio alkohol.

Omer, r.a., je rekao da ovako postupimo kada brata u vjeri vidimo da čini grijeh i da učimo dovu za njega.

Pogledajmo braćo i sestre kako su ashabi jedni druge savjetovali. Bili su blagi, nisu to radili javno i nisu jednu drugima otkrivali imena onih koji griješe nego su to tajno radili.

Od Enesa ibn Malika se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
لاَ يُؤْمِنُ أَحَدُكُمْ، حَتَّى يُحِبَّ لِأَخِيهِ مَا يُحِبُّ لِنَفْسِهِ
„Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi samome sebi.“ (Buhari)

Kakvi mi trebamo biti jedni prema drugima? Pa onakvi kakvi želimo da neko bude prema nama. Kada želimo sebi zdravlje i dovimo Allahu, dovimo i za druge. Kada želimo sebi imetak, dovimo i drugima za to.

Neće sigurno biti pravi vjernik onaj koji nije sretan što je Allah obradovao drugoga hajrom, ili  još gore  onaj koji u srcu osjeti zavist i poželi da se drugome oduzme blagodat.

U takvom stanju od pravog vjerovanja nema ništa, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno kaže da pravi vjernik želi drugome ono što želi i sebi, a to se odnosi na brata i sestru u vjeri, ne samo na rodbinu.

A sada dolazimo do druge osobine i toga kakvi smo mi danas kada nas neko savjetuje. Šejtan učini naša srca tvrda i onda kada nas neko savjetuje naša prva reakcija bude „šta mi ti pametuješ, gledaj svoja posla.“

Kada dođe osoba da nas savjetuje, saslušajmo tu osobu, nemojmo nikako reagovati ni pozitivno ni negativno. Nakon toga odemo svojoj kući i razmislimo „hladne glave“ da li je taj savjet nama koristan. Ukoliko jest, zahvalimo se toj osobi poslije i poslušajmo. Ukoliko nije, nastavimo dalje sa našim životima i dovimo Allahu da uputi i nas i osobu koja nam daje savjete.

Draga braćo i sestre, puno je teže primiti savjet nego ga nekome dati, ali pravi vjernik se raduje kada mu neko ukaže na određenu grešku.

Imam Šafija je rekao:
„Ko mi pokloni savjet- taj me počastio, ko me hvali bez osnova- taj me prevario.“
Zato se nemojmo vrijeđati kad nas neko dobronamjerno opomene. Onaj ko nas savjetuje nije naš neprijatelj, nego naš pravi prijatelj, jer bolje da nas iskreno savjetuje, nego da nas lažno hvali.

Draga braćo i sestre, Allah nam u Kur'anu daje jedan zadatak u suri Ali Imran i kaže:
وَلْتَكُنْ مِنْكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنْكَرِ ۚ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ
„I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.“
Budimo od onih koji savjetuju, ali koji savjetuju promišljeno. Podstičimo jedni druge na dobro. Budimo primjeri jedni drugima i ustrajmo u dobru. Savjet koji dolazi iz srca- ulazi u srce. Zato molimo Allaha da nam podari mehkoću u srcima, blagost u riječima, i mudrost u postupcima. Da nas učini od onih koji ne ogovaraju, nego popravljaju, koji ne osuđuju, nego pomažu, koji ne traže greške, nego traže opravdanje za brata svoga. Molimo Allaha da nas učini od onih koji čuju savjet i slijede ono što je najbolje, da nas sačuva oholosti i tvrdog srca, da nas spoji u ljubavi i međusobnom poštovanju, i da nas sve uvede u Džennet zbog naše iskrenosti i bratske ljubavi.
Amin.

Hutba - Priroda čini zikr, a gdje smo mi?

Hatib: Muamer ef. Čamdžić

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost molimo. Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga ne može zavesti, a koga On ostavi u zabludi, niko ga ne može uputiti.

Neka su salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegov put do Sudnjega dana.

Draga i poštovana braćo i cijenjene sestre,
Riječ آية (ajet) kada prevedemo na naš jezik dobijemo riječi kao što su: znak, dokaz, čudo, simbol, upozorenje. Ukoliko bi samo posvetili se ovoj riječi i trudili se da shvatimo suštinu značenje, mogli bi dodatno sa spoznamo kako Allah objavljuje vjeru nama i kako mi možemo dodatno se Allahu približiti.

Allah, dž.š., u suri Ali Imran u 190. ajetu kaže:
إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَاخْتِلَافِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لَآيَاتٍ لِأُولِي الْأَلْبَابِ
„U stvaranju nebesa i Zemlje, i u smjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene.“

Koliko se mi osvrćemo na prirodne pojave oko sebe? Da li nekada ustanemo ranije i vidimo kako sviće dan i pomislimo: „SubhanAllah, divan li je Allah Stvoritelj.“

Da li mi vidimo znakove koje nam Allah šalje? Zapitamo li se nekada koliko je samo savršena smjena godišnjih doba, koliko je svako godišnje doba posebno na svoj način. Tačno se zna kako će svaki list na drvetu izgledati, tačno se zna kako i gdje je koja pahulja snijega pasti, tačno se zna koliko će nas sunce ogrijati, tačno se zna koliko će nam se kiše spustiti. I svako ovo godišnje doba veliča svoga Gospodara. Svaka kapljica, svaki list, svaka životinja i biljka.

Kaže Allah u suri El-Isra:
تُسَبِّحُ لَهُ السَّمَاوَاتُ السَّبْعُ وَالْأَرْضُ وَمَنْ فِيهِنَّ ۚ وَإِنْ مِنْ شَيْءٍ إِلَّا يُسَبِّحُ بِحَمْدِهِ وَلَٰكِنْ لَا تَفْقَهُونَ تَسْبِيحَهُمْ ۗ إِنَّهُ كَانَ حَلِيمًا غَفُورًا
Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je doista blag i mnogo prašta. (El-Isra, 44.)

Mi ne razumijemo kako priroda veliča Gospodara, ali mi možemo posmatrati prirodu i učiti od nje kakvi mi trebamo biti. Ako priroda čini zikr, gdje smo onda mi sa našim zikrom?

Osvrnimo se malo oko sebe i pogledajmo koliko je priroda savršena širom dunjaluka, a kakvi smo mi u poređenju sa prirodom. Svako od nas treba sam sebe da zapita da li u njegovom životu ima sklada, ima li reda, veličamo li mi Allaha kao što ga priroda veliča?

Ali kako mi zapravo trebamo veličati Allaha, kako mi zapravo trebamo zikriti? Trebamo na način da razmišljamo o onome što izgovaramo.

Pa ukoliko kažemo subhanAllah, slava Allahu, da se osvrnemo oko sebe i vidimo u čemu sve možemo naći slavu Allahu, ali bolje je pitanje u čemu da ne nađemo. Ako pogledamo rijeke kako teku, ako pogledamo zvijezde na nebu, ako pogledamo mirnoću jutra, ako pogledamo mogućnosti čovjeka danas, možemo samo stati i reći subhanAllah.

Ako kažemo elhamdulillah, hvala Allahu, pa se osvrnemo oko sebe i vidimo čestitu djecu oko nas koja znaju po 2/3/4 jezika, pa se osvrnemo oko sebe i vidimo ovaj saobraćaj koji danas imamo pa ne moramo pješačiki do određene tačke sat vremena nego stignemo za 15 minuta, pa odemo u market i vidimo pune police halal stvari koje možemo jesti i piti, možemo samo stati i reći, elhamdulillah.
Ako kažemo estagfirullah, Bože oprosti, pa se osvrnemo oko sebe i vidimo stvari koje možda propuštamo u životu, propuštamo da udjelimo negdje sadaku, propuštamo da provedemo vrijeme sa porodicom, propuštamo da dođemo u džamiju, možemo samo stati i reći, estagfirullah.

Ukoliko nemamo rutinu da zikrimo, potrudimo se da izgradimo ovu dobru osobinu kod sebe. Ukoliko svako od nas krene zikriti na način da stvarno razmišlja o pojavama i stvarima oko sebe, možemo doživjeti ogroman uspjeh. Ukoliko napredujemo kao pojedinci, možemo napredovati i kao zajednica, ali zajednica neće napredovati ukoliko svako od nas ne krene od samog sebe i od svog odnosa prema istinskom zikru i odnosu prema Allahu.

Poslanik, a.s., je rekao: „Zaista, u svakom tijelu ima jedan komad mesa, ako je on ispravan ispravno je cijelo tijelo, a ako se on iskvari, iskvari se cijelo tijelo. To je srce.“ (Buhari i Muslim)

U duhovnom odgoju prvo se kreće od srca, ako srce bude nam zdravo, čisto, ispunjeno zikrom i razmišljanju o Allahu, naše cijelo tijelo i život će biti zdravi. Ukoliko isprljamo i zapustimo naše srce, ne možemo onda puno očekivati od našeg tijela i naših života.
Allahu Milostivi, učini naša srca čistim i ispunjenim Tvojim spominjanjem. Pomozi nam da u svemu što vidimo oko sebe prepoznamo Tvoje ajete i Tvoju mudrost. Učini nad od onih koji Te spominju iskreno, čija srca su smirena Tvojim zikrom i koji žive u skladu sa prirodom koju si Ti savršeno stvorio.
 

 
Hutba o zavidnosti
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost molimo, i Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga ne može zavesti, a koga On ostavi u zabludi, niko ga ne može uputiti.
Draga braćo i sestre,
jedna od najopasnijih bolesti srca, koja se širi među ljudima i razara zajednice, jeste zavidnost (hased). To je bolest koja čovjeka ne pogađa na tijelu, već u duši, ali njene posljedice se vide na licima, riječima i djelima ljudi.
Allah, dželle šanuhu, nas upozorava u Kur’anu u suri El-Felek:
وَمِن شَرِّ حَاسِدٍ إِذَا حَسَدَ
"I od zla zavidnika kada zavist ne krije." (El-Felek, 5)
Ovaj ajet nas uči da je zavidnik čovjek čijeg se zla treba čuvati, jer on ne može podnijeti da drugi imaju ono što on nema.
Šta je zavist i zašto je pogubna?
Zavidnost znači da čovjeku smeta blagodat koju Allah daje drugome,  on želi da ta blagodat nestane ili da je on ima umjesto drugog. Jedan od najvećih problema današnjice jeste upravo zavidnost. Zašto neko drugi ima najnoviji iphone, a ja nemam. Zašto je onaj kupio novi auto, a ja ne. Zašto je onaj otišao na putovanje, a ja nisam.
 
Pogledajmo malo oko sebe. Osvrnimo se na ono što mi imamo, a vjerujte mi da imamo mnogo. Statistika kaže da 35-40% stanovništva na dunjaluku ne može priuštit sebi zdrav obrok ili raznovrsnu hranu. Preko 2 milijarde ljudi nema pristup na pitku vodu. Preko 300 miliona ljudi na svijetu nema gdje prespavat, nemaju krova nad glavom, a ukupno 2,8 milijardi živi u neadekvatnim uslovima. Preko 700 miliona mladih i odraslih u svijetu ne zna čitat i pisat.
I sada dolazimo do Švedske u kojoj 99,75% stanovništva ima pristup pitkoj vodi. 0,33% populacije u švedskoj nemaju krova nad glavom.
Samo 1-2% ljudi u Švedskoj ima tešku materijalnu situaciju.
I kada ovako posložimo stvari. Svako od nas treba sebi postaviti pitanje.
Kako će me Allah kazniti što sam zavidan, a imam toliko blagodati koje drugi ljudi u svijetu nemaju.  Ovdje nisam postavio pitanje „hoće li“ nego „kako“ jer će nas Allah sigurno kazniti ako ne budemo vodili računa o blagodatima.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
"Čuvajte se zavisti, jer zavist proždire dobra djela kao što vatra proždire drva." (Ebu Davud)
Poslušajmo ovaj hadis, zavidimo komšiji ili bratu jer je kupio sebi auto, što je otišao na putovanje i mi time što smo zavidni svoja dobra djela samo spaljujemo, bacamo u vatru bez povratka.
 
 
Prvi grijeh na nebesima bio je zbog zavisti, Iblis je zavidio Ademu, alejhis-selam.
Prvi grijeh na Zemlji bio je zbog zavisti, Kabil je zavidio svome bratu Habilu i zbog toga ga ubio.
Dakle, zavist je pokretač mnogo zla i u porodicama, i među prijateljima, i među narodima i među džematlijama, među kolegama i slično.
A Allah nas lijepo u Kur'anu uči i kaže:
وَلَا تَتَمَنَّوْا مَا فَضَّلَ اللَّهُ بِهِ بَعْضَكُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ
„I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao.“ (En-Nisa, 32)
Allah nekom podario imetak, nemoj mu zavidit, ti možda imaš zdravlje a on nema. Allah nekom podario visoku poziciju na poslu, nemoj mu zavidit, ti možda imaš hairli djecu.
Nemojmo fokus stavljati na to šta neko drugi ima. Kažimo sebi: „a šta sve ja imam elhamdulillah.“ I kada krenemo brojati blagodati vidjet ćemo koliko smo zapravo srećni i koliko svi mi zapravo imamo.
Jedan od načina kako možemo kod sebe provjeriti jesmo li mi zavidni jeste to da vidimo kada smo zadnji put dovili za neku osobu u životu, a da nam nije porodica. Kada smo zadnji put dovili za nekog ovdje džematliju da mu Allah podari zdravlje. Kada smo zadnji put dovili za nekog od nas ovdje da Allah nas sačuva od nedaća. Ukoliko smo spremi doviti za druge, ako imamo snage za to, možemo se nadati da mi nismo od onih koji su zavidni.
Jer zavist nije samo kada je druga osoba u većem blagostanju od nas, nego je zavist i kada je neka druga osoba u lošem stanju i mi nećemo da mu pomognemo, nego nam je svejedno, drago nam je što je ta osoba u nekom iskušenju. Preispitajmo sami sebe da li mi dovimo za druge ili samo mislimo na sebe.
Poslanik, a.s., je rekao: „Nema nijednog muslimana koji dovi za svoga brata u njegovom odsustvu, a da melek ne kaže: ‘Amin! I tebi isto tako!“ (Muslim)
Tako da ako molimo za zdravlje nekome drugom, melek i nama dovi za zdravlje. Ako molimo za loše, melek i nama dovi loše.
Na kraj reći ću nam 4 lijeka protiv zavidnosti:
1. Zahvalnost Allahu
2. Dova za drugog
3. Prikrivanje svojih blagodati
4. Sjećanje na Sudnji dan
Molim Allaha da nas sačuva od ove teške bolesti u vidu zavidnosti. Molim Allaha da dovimo svi jedni za druge. Molim Allaha da nam podari snage da vidimo ko je od nas u nekoj potrebni i da pomažemo jedni drugima. Molim Allaha da sačuva naše porodice, a posebno našu djecu i omladinu.