#News#

Kriza
Hutba 02. 01. 2026 – Göteborg
 
وَٱلْعَصْرِ ﴿١﴾
 إِنَّ ٱلْإِنسَٰنَ لَفِى خُسْرٍ ﴿٢﴾
 إِلَّا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَعَمِلُوا۟ ٱلصَّٰلِحَٰتِ وَتَوَاصَوْا۟ بِٱلْحَقِّ وَتَوَاصَوْا۟ بِٱلصَّبْرِ ﴿٣﴾
Tako mi vremena -
čovjek, doista, gubi,
samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
 
Draga braćo,
jedno tjeskobno stanje zaokuplja muslimanski um i oslabljuje pokretačku snagu muslimana posljednja dva stoljeća. Čime su muslimani najviše zaokupljeni? Riječ krísis potiče iz grčkog jezika, a znači stanje velike poteškoće, opasnosti ili važnog prijeloma, jednostavno rečeno – kriza.
U Kur'anu nema direktnih izraza za riječ „kriza“, ali Kur'an itekako govori o krizama, i to onim najvećim: civilizacijskim. Kada jedna kriza postane nepodnošljiva Allah dž.š. šalje poslanike čiji je zadatak da razriješe krizu, prvo uvjeravajući ljude da kriza postoji, a potom postepenom transformacijom mentaliteta. Sura ’asr govori upravo o ovome: „Tako mi vremena; čovjek, doista, gubi“ – uvjeravanje da kriza postoji, „samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje“ – primjer postepene transformacije mentaliteta. Možda ste neki od vas, na osnovu uvodnih ajeta, mislili da ste preduhitrili i pronicljivo pogodili sadržaj današnje hutbe, misleći da je tema vrijednost vremena, ali značenje Božije riječi nikada ne može biti jedno niti konačno. Tako i ovi ajeti mogu govoriti o Božijoj intervenciji kad je u pitanju kriza, zadržavajući svoja jezička značenja i poruku.
Muhammed a.s. kaže: „Svaki narod je iskušan, iskušenje mog ummeta je imetak.“. Na tragu Poslanikovih a.s. riječi možemo postaviti pitanje: nije li početak svake krize imetak/novac?
Incijalna reakcija mnogih muslimana na prvi ozbiljniji susret sa Evropom u 19, stoljeću bila je više instinktivna i potpuno odbijajuća, do te mjere da su bili odbacivani i neki tehnički uređaji, s druge strane ultramodernisti podređuju islam modernosti, a ne obrnuto. Jedna skupina muslimanskih učenjaka, u nastojanju da pronađe i pomiri ova dva stava, selektivno miješa elemente iz islamskog intelektualnog naslijeđa i moderne civilizacije, poznato pod nazivom eklekticizam. Ekleticizam (miješanje) odbacuje idejne ideale Zapada, a po skupoj cijeni kupuje materijalna dostignuća.
Prema idejnom začetniku i duhovnom ocu Pakistana, Muhammedu Ikbalu kriza muslimanskog svijeta nije historijska nesreća niti politički poraz, nego lom subjekta. Musliman je izgubio khudī – stvaralačko „ja“ koje vjeru čini djelom. Kriza je gubitak ravnoteže između razuma i Objave, demonizacija razuma i deifikacija tradicije, a ne Objave.
Način prevazilaženja krize je u povratku islamskom duhu radoznalosti, jer je islam kroz cijelu svoju povijest pokazao nevjerovatnu moć apsorpcije i integracije. Samo u epohama društvenih nemira i poljuljanog morala znanost (nauka) i religija se suprostavljaju jedna drugoj. Naša tradicija je nezaobilazni obrazac dinamičnog artikuliranja islama, mi moramo imati tradiciju, a ne biti tradicionalni.
U traženju izlaza, neophodno je vratiti se Kur'anu, pokretnoj riječi, živoj misli, oživljavajućem izvoru rađajuće civilizacije.
Gospodaru, molimo te da muslimanima ponovno omiliš razum, osvijetliš put do vječne upute, Kur'ana, i daš život vrijedan Tvoje blizine.

 
For almost two centuries, Muslims have suffered with a feeling of discomfort which has eroded their ability to act and be creative. Although the Quran does not use the word “crisis” explicitly, it clearly discusses times of great crises in civilization and transformation. When a crisis reaches a point of intolerance, God’s assistance is accessed through the prophecy of prophets who are tasked with informing people about the occurrence of the crisis and slowly changing their mind-set, as in Surah Al-'Asr. The Prophet Muhammad (peace be upon him) has identified wealth as the primary test for his nation, indicating that many people in crisis are often threatened by financial matters.
The responses of Muslims to modernity were from a total rejection to an uncritical adaptation, with eclectic approaches that conflated tradition and modern civilization often at great intellectual cost. Muhammad Iqbal believed that the actual crisis of the Muslim world does not attest to politics or history but to the spirit. It is spiritual: the loss of the creative self that translates faith into action; the imbalance between reason, revelation, and tradition. Overcoming this condition requires nothing less than a return to Islam’s spirit of intellectual curiosity, a dynamic—not rigid—engagement with tradition, and a fresh start with the Qur’an as a source of civilizational renewal in the past, and potentially life-giving in the present.
O Allah, we ask You to restore the love of reason to the hearts of Muslims, to illuminate for them the path to the Qur’an as the source of eternal guidance, and to grant them a life made meaningful by nearness to You.

Hutba – 25. 12. 2025. godine
 
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اسْتَجِيبُوا لِلَّهِ وَلِلرَّسُولِ إِذَا دَعَاكُمْ لِمَا يُحْيِيكُمْ ۖ وَاعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ يَحُولُ بَيْنَ الْمَرْءِ وَقَلْبِهِ وَأَنَّهُ إِلَيْهِ تُحْشَرُونَ
O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti
 
Draga braćo,
Šta je ono što nas oživljava? Šta znači oživiti sebe? Oživiti sebe znači probuditi svijest o sebi, o Allahu dž.š., o svijetu oko sebe, jer ne možemo se zatvoriti u džamiji i smatrati da smo oživljeni, ne možemo bježati od svijeta u kojem živimo.
Jedna od glavnih misija islama sažeta je u ajetu: “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati.”, floskula “ono što će vam život osigurati”, nije ništa drugo nego “oživjeti” - “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vas oživjeti.” Kur’an nije tu samo da bi se čitao, samo da bi skupljali sevape, svaki harf 10 sevapa i slično, on je objavljen da uredi naše živote, da vrati nadu, želju i stremljenje ljudskom biću, da ga transformiše i učini najidealnijim stvorenjem.
Postavimo sebi jedno retrospekcijsko pitanje: Kakva je to ideja koja je slomila dva carstva za 30 godina, a njeni sljedbenici danas ne mogu ni sobom vladati. Šta je ta ideja sadržavala/naučavala da je uspjela napraviti historijski preokret? Prvo, moramo znati šta je to duh islama. Duh islama je kritičnost/kritičko propitivanje i sam Kur’an je kritički, jer Kur’an ne promoviše princip “vjerujem jer je apsurdno”, nego vjerujem jer je racionalno. Braćo zapamtite, ne može se na staroj slavi promijenit novo stanje. U istom kontekstu je i hadis: “Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro.” Biti jak vjernik znači i voditi se kur’anskim duhom, vratiti se Kur’anu. Marokanski mislioc Abdurrahman Taha kaže: Ako je Kur’an knjiga za sva vremena, on mora govoriti o svim temama. Kur’an dakle mora govoriti i o temama: umjetne inteligencije (AI), genetičkog inžinjeringa, krize, migracija, nihilizma… jer je Kur’an objavljen u stvarnosti, u povijesti, u specifičnim okolnostima i kontekstima. Mi živimo od savremenosti, ali rijetko u njoj. Koristimo se svim dostignućima modernog svijeta, ali odbijamo njegovu ideju, bježimo iz njega, krijemo se, radimo ono što Kur’an od nas ne zahtjeva, naprotiv potiče nas da izlazimo u svijet, osvajamo stvarnost, oživljavamo sami sebe, zar svijet i sve što je na njemu nije ajet/znak Božije moći.
Alija Izetbegović u djelu “Islamska deklaracija” tvrdi: islam je jedina misao koja je mogla uzbuditi maštu muslimanskih naroda i ostvariti kod njih neophodnu mjeru discipline, inspiracije i energije. Glavni problem je definisanje i određivanje islama, da li je to islam Gazalija i Ibn Rušda ili tradicionalni islam?
Zašto veći broj muslimanskih intelektualaca i uleme rezolutno odbacuje mogućnost življenja islama u današnjem svjetovnome svijeto, kao da je takav svijet muslimanima apsolutno stran? Muslimanima je potreban upravo taj islam, islam današnjice, islam koji čovjeka ne protjeruje iz njegove stvarnosti, islam koji budi i potiče čovjekove najveće potencijale. Muslimanima danas treba duboko osoban i življen islam, koji će biti duševno, moralno i intelektualno zreliji i punoljetniji.
Neka nam riječi Uzvišenog: “O vjernici, odazovite se Allahu i Njegovom Poslaniku kada od vas zatraži ono što će vas oživjeti” budu uvijek vodilja u oživljavanju naših duhovnih, moralnih, a posebno intelektualnih sposobnosti.

 
O you who believe, respond to Allah and the Messenger when he calls you to that which gives you life.
To be truly alive means to awaken awareness of God, oneself, and the world. Islam does not call believers to escape reality, but to engage with it consciously. The Qur’an was revealed not only to be recited, but to guide life, restore hope, and transform the human being.
The strength of early Islam lay in its spirit of reason, responsibility, and critical reflection. The Qur’an calls to faith that is rational and lived, not blind imitation. As the Prophet ﷺ said, the strong believer is more beloved to Allah—strength that includes intellectual and moral vitality.
If the Qur’an is for all times, it must speak to every age and its challenges. Turning away from this living guidance leads to meaninglessness and self-made belief systems. What Muslims need today is an Islam that belongs to the present—one that revives the human spirit, intellect, and moral purpose.

Nije cilj samo dati, nego dati na način koji Allah voli

Hvala i zahvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova, Onome koji daje bereket u onome što izdvajamo, a ne u onome što gomilamo. Zahvaljujemo Mu što nas uči da pravi dobitak nije u količini imetka, nego u čistoći srca i iskrenosti davanja. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji obećava da ono što damo na Njegovom putu nikada neće biti izgubljeno.

Neka je salavat i selam na Božijeg miljenika i poslanika Muhammeda, s.a.w.s., i njegovu porodicu, plemenite ashaba i sve dobre Allahove robove do Sudnjega dana.

Draga i poštovana braćo i cijenjene sestre, 
Riječ sadaka spominje se približno na oko 20 mjesta u Kur'anu u različitim oblicima. Vjera nas uči da upravo kroz sadaku možemo otvoriti vrata kroz koja Allah nam daje bereket, vrata kroz koja nam Allah nudi određena rješenja, vrata kroz koja nas Allah štiti.
Sadaka je naš duhovni lijek. Koliko smo puta usrećili nekoga sa toplim razgovorom i na kraju shvatili da smo pomogli toj osobi. Koliko smo puta stvarno pomogli osobe koje su u potrebi i osjetili se sretno jer možemo drugima pomoći. Sadaka se ne ogleda samo u novcu, nego u našim svakodnevnim aktivnostima.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
„Svakog dana čovjek je dužan podijeliti sadaku za svaki zglob svoga tijela: da pravedno presudiš između dvojice je sadaka, pomoći čovjeku da uzjaše jahalicu, i pomoći mu da na nju natovari teret je sadaka, lijepa riječ je sadaka, svaki korak prema džamiji ubraja se u sadaku, i uklanjanje s puta onoga što smeta prolaznicima jest sadaka.“

Mi danas nemamo jahalice, ali imamo starije osobe kojima treba podrška: na ulici, u tržnom centru, u banci.Većina nas ovdje ne može pješke do džamije, ali i trud koji uložimo da dođemo u džamiju jeste sadaka. Lijepa riječ je ono što je uvijek bilo dostupno svima, ali danas nam više nego ikad treba. Ne trebaju nam svađe, nego riječi mira, zajedništva i ljubavi. Zašto da kvarimo svoja djela, kada ih možemo povećati kroz sadaku.

Kaže Allah, dž.š., u suri El-Bekare u 261. ajetu:
مَثَلُ الَّذِينَ يُنْفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنْبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنْبُلَةٍ مِائَةُ حَبَّةٍ ۗ وَاللَّهُ يُضَاعِفُ لِمَنْ يَشَاءُ ۗ وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ
„Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“
 
Zamislite dođemo na Sudnji dan i vidimo brdo dobri djela i upitamo se: „gdje sam ja ovoliko dobra uradio?“ Allah nam onda prikaže našu sadaku koju smo davali na dunjaluku iz koje je niklo po 7 klasova i u svakom klasu stotinu zrna.
To je logika sadake. Pogledajte samo nekada kako osoba kojoj podignemo raspoloženje lijepim riječima počne širiti dobro koje smo joj donijeli. Suprotno tome, jedna loša riječ često pokvari cijeli dan, i njoj i nama.
Ali kako se trebamo ponašati kada dajemo sadaku? Odgovor ćemo naći u Kur'anskom ajetu u kojem se kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُبْطِلُوا صَدَقَاتِكُمْ بِالْمَنِّ وَالْأَذَىٰ كَالَّذِي يُنْفِقُ مَالَهُ رِئَاءَ النَّاسِ وَلَا يُؤْمِنُ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ ۖ فَمَثَلُهُ كَمَثَلِ صَفْوَانٍ عَلَيْهِ تُرَابٌ فَأَصَابَهُ وَابِلٌ فَتَرَكَهُ صَلْدًا ۖ لَا يَقْدِرُونَ عَلَىٰ شَيْءٍ مِمَّا كَسَبُوا ۗ وَاللَّهُ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ
 
„O vjernici, ne kvarite svoju milostinju (sadaku) prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. – A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na Pravi put.“

Nekome si udjelio sadaku u novcu, šuti, nemoj da tvoja lijeva ruka zna šta ti je desna dala. Pomogo si gradnju džamije, šuti, ne mora cijeli Facebook i Instagram znati koliko si ti novca dao. Pomogo si nekome da renovira stan, šuti, za svaku tvoju kap znoja imaš sadaku.

Osman, r.a., bio je poznat po tome da je noću tajno nosio hranu siromasima u Medini.
Ljudi nisu znali ko im ostavlja hranu pred kućom. Nakon što je Osman ubijen, siromasi Medine su primijetili da „noćna hrana“ više ne dolazi, i tada su rekli:
„Čovjek koji nas je noću hranio je umro.“
Pogledajte koliko je Osman, r.a., to tajnovito radio, toliko da se nije saznalo da je to on dok nije umro. Mi danas nažalost prvo objavimo nešto da ćemo uradit dobro, pa tek uradimo. Nismo ni uradili, a već smo okrnili to dobro djelo. 
Budimo tajnoviti. Čuvajmo našu sadaku od drugih. Čuvajmo našu sadaku od nas samih, kada je uradiš zaboravi na nju skroz. Nije cilj samo dati, nego dati na način koji Allah voli.
 
Gospodaru naš, učini nas od onih koji daju iskreno, tajno i javno, samo radi Tvoga zadovoljstva. Otvori nam vrata bereketa u našim kućama, porodicama i imetku. Sačuvaj naša srca od oholosti, licemjerstva i želje da se pokazujemo ljudima. Podari nam da na Sudnjem danu nađemo mnoštvo dobrih djela koja smo zaboravili, a Ti si ih sačuvao kod Sebe.

Gospodaru, oplemeni naše potomstvo, učini ih korisnim ljudima i čuvarima vjere. Smiluj nam se, oprosti nam i uputi nas na put onih koji su Tebi najdraži.
 

MILOST IZNAD SVIH GRANICA

Hvala i zahvala pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjega dana, Onome koji je Milostiv na dunjaluku i Ahiretu. Svjedočimo da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. Neka su mir i salavat na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegov put.

Draga braćo i cijenjene sestre, Milost je temelj u odnosu između Gospodara i ljudi. Milost je temelj u međuljudskim odnosima, u odnosu između brata i brata, majke i djeteta, muža i žene, među braćom i sestrama u vjeri. Da nema milosti, na zemlji bi zavladao nered, jer bi svako onda maksimalno tražio svoje pravo i mislio da je samo ono što on kaže ili uradi ispravno.

Allah, dž.š., ima svoja dva lijepa imena Er-Rahman i Er-Rahim.
Er-Rahman, milost koja obuhvata sve stvoreno na dunjaluku.
Er-Rahim, posebna milost za vjernike, naročito na Ahiretu.

Allah je Taj koji se brine o svakom čovjeku, bez razlike. On daje opskrbu i onome ko Ga spominje i onome ko Ga zaboravlja. Onaj ko želi samo dunjaluk – Allah mu otvori vrata dunjaluka. A onaj ko teži i dunjaluku i Ahiretu, ko radi i gradi i trudi se radi Njega – Allah mu podari bereket na ovom svijetu, a na Ahiretu ga čeka nagrada kojoj nema premca.

Nekada vidimo da oni koji ne vjeruju imaju više imetka, više komoditeta, više ovog svijeta. Ali to nije znak počasti, nego izbor puta. Oni su izabrali dunjaluk, pa im je dunjaluk otvoren. Vjernik bira Ahiret, a Allah mu daje dovoljno dunjaluka da živi, i neizmjerno Ahireta da bude sretan vječno.Allah kaže u Kur’anu:
“Moja milost obuhvata sve.” (El-A‘raf, 156) Što znači da Allah brine i o onima koji vjeruju u Njega, i u one koji ne vjeruju. Jer zamislite da nam Allah samo na jedan dan oduzme pitku vodu, koji bi nered nastao na zemlji.

Allahova milost je sigurno veća od Allahove srdžbe, jer zamislite da nas Allah svaki put žestoko kazni za naše grijehe, mi ne bi izdržali ni jedan dan na taj način. Opskrba nam od Allaha dolazi i kada je ne zaslužimo. Imamo da jedemo, da pijemo, da putujemo, da dijelimo, ali postavlja se pitanje da li mi to stvarno zaslužujemo sa našim djelima?

Da Allah nije milostiv, mi danas ne bi bili ovdje u džamiji. Allahova je milost da nas uputi na pravi put, da nas uputi na put prema džamiji. Koliko danas muslimana neće moći klanjati džumu iz razno raznih razloga, kako opravdanih, tako i neopravdanih, a Allah je upravo nas danas obasuo svojom milošću da budemo u džamiji i slušamo hutbu.

Također, jedna od kardinalnih greški jeste da jedni druge osuđujemo za naša stanja u vjeri. Imamo loš običaj da kada vidimo da se neko vratio u vjeru, da prvo osuđujemo tu osobu riječima: „šta će on u džamiji, do jučer je griješio.“
 Allahova je milost da ti ljudi sada dolaze u džamiju, ali također i Allahova srdžba može biti da mi sutra nismo u stanju da dođemo u džamiju. Kada vidimo da je neko počeo redovno da klanja, da je popravio stanje svoje u vjeri, naučimo se da pohvalimo tu osobu, da priđemo i vidimo da li toj osobi možda nešto treba, a ne da otežavamo.

Ko smo mi da sudimo drugima kada ni vlastito stanje ne možemo potpuno sagledati?
Kaže Allah, dž.š., u suri En-Nahl u 61. ajetu:
وَلَوْ يُؤَاخِذُ اللَّهُ النَّاسَ بِظُلْمِهِمْ مَا تَرَكَ عَلَيْهَا مِنْ دَابَّةٍ وَلَٰكِنْ يُؤَخِّرُهُمْ إِلَىٰ أَجَلٍ مُسَمًّى ۖ فَإِذَا جَاءَ أَجَلُهُمْ لَا يَسْتَأْخِرُونَ سَاعَةً ۖ وَلَا يَسْتَقْدِمُونَ
„Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.“
Allah je taj koji prašta, Allah je taj koji sudi. Da nas Allah kažnjava koliko mi zapravo griješimo, ništa živo na Zemlji ne bi ostalo.
Ali na drugom mjestu u Kur'anu, u suri El-Kehf Allah, dž.š., kaže:
وَرَبُّكَ الْغَفُورُ ذُو الرَّحْمَةِ ۖ لَوْ يُؤَاخِذُهُمْ بِمَا كَسَبُوا لَعَجَّلَ لَهُمُ الْعَذَابَ ۚ بَلْ لَهُمْ مَوْعِدٌ لَنْ يَجِدُوا مِنْ دُونِهِ مَوْئِلًا
Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći utočišta

Fokus nam treba biti na traženju oprosta i milosti od Allaha, a ne to šta je neko drugi uradio ili kakav je ovaj ili onaj. Svako od nas ima svoje i male i veće grijehe i trudimo se da se pobrinemo o njima i da ih ispravimo.

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Niko neće ući u Džennet zahvaljujući samo svojim djelima.”
Pitali su: “Pa ni ti, Allahov Poslaniče?”
Rekao je:
“Ni ja, osim ako me Allah ne obaspe Svojom milošću i dobrotom.” (Buhari i Muslim)
Džennet je čista Allahova milost, a ne nagrada koju mi “zaslužimo”.
Najbolja djela, najviše ibadeta, najviše sedždi, sve je to premalo naspram Allahovih blagodati koje nam je već dao.
Ali, djela su uzrok Allahove milosti:
Ko čini dobro, nada se milosti.
Ko čini loše, udaljava se od nje.
Džennet se ne osvaja našom snagom, već Allahovom dobrotom.
Naša djela su samo dokaz naše iskrenosti, ali u Džennet uvodi Er-Rahim.
Allahu, Er-Rahman i Er-Rahim, obaspi nas Svojom milošću na dunjaluku i Svojom posebnom milošću na Sudnjem danu. Očisti naša srca, oprosti naše grijehe i uvedi nas u Džennet samo Svojom dobrotom i rahmetom. Amin.

Jezik: mala stvar sa velikom odgovornošću

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji nas je počastio razumom i govorom. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, koji sve vidi i čuje, i svjedočimo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Poslanik.

Neka su Allahov salavat i selam na Njega, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.
Draga braćo i cijenjene sestre

Allah nam je podario mnoge blagodati, ali jedna od najvećih, a ujedno i najopasnijih je  jezik.
Jezik može izgraditi domove, srca i zajednice, ali isto tako može srušiti prijateljstva, porodice i čast čovjeka.
Poslanik, a.s., je rekao:
„Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.“ (Buhari, Muslim)
Ovaj hadis je vrlo kratak, ali može nas naučiti lekciju koja će nas spasiti i na dunjaluku i na ahiretu. Razni problemi počinju upravo od jezika. Problemi na poslu počinju zbog jezika i nesporazuma. Problemi u braku počinju zbog jezika i manjka komunikacije. Problemi u društvu počinju od jezika, od toga kome vjerujemo i kako prenosimo ono što čujemo. Problemi u zajednici, u džematu, počnu jer nesmotreno koristimo blagodat jezika.

Jezik je nevjerovatna blagodat. Da nema jezika ne bi imali svakodnevnu komunikaciju, ne bi mogli učiti Kur'an, ne bi mogli širiti ljubav riječima, ne bi mogli opisivati pojave koje se dešavaju svakodnevno.

Danas imamo slučaj da jezik koristimo i na drugačiji način, putem tastature. Na društvenim mrežama svako može pisati šta želi, ali znajmo da je to naš govor i naš jezik i da za to snosimo posljedice.

Kaže Allah, dž.š., u suri El-Isra u 53. ajetu:
وَقُلْ لِعِبَادِي يَقُولُوا الَّتِي هِيَ أَحْسَنُ ۚ إِنَّ الشَّيْطَانَ يَنْزَغُ بَيْنَهُمْ ۚ إِنَّ الشَّيْطَانَ كَانَ لِلْإِنْسَانِ عَدُوًّا مُبِينًا
„Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj“
Kada uživo pričaš sa nekim, govori lijepo, jer je to naređene u Kur'anu. Znak je šejtanskog utjecaja ako neko širi mržnju i neprijateljstvo. Čak i ako znaš za neku mahanu svoga brata u vjeri sakrij je, jer Poslanik, a.s., obećava i kaže:
وَمَنْ سَتَرَ مُسْلِمًا سَتَرَهُ اللهُ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ، وَاللهُ فِي عَوْنِ الْعَبْدِ مَا كَانَ الْعَبْدُ فِي عَوْنِ أَخِيهِ
„Ko pokrije (sakrije) mahanu jednog muslimana, Allah će pokriti njegovu mahanu na dunjaluku i na Ahiretu. Allah pomaže Svome robu, sve dok  on pomaže svome bratu.“ (Buhari i Muslim)

Želimo li mi da nam Allah pomaže? Ako želimo onda mi moramo biti ti koji pomažu drugima. Ne možemo mi sputavati druge, praviti zamke, širiti tuđe mahane i onda očekivati da drugi o nama pričaju dobro ili da nam Allah pomaže.

Prije nego što nešto progovorimo, prije nego što nešto objavimo na društvene mreže, upitajmo sami sebe: hoće li ovo što kažem biti korisno, hoće li ovo nekoga povrijediti i hoće li sa ovima Allah biti zadovoljan?
Allah, dž.š., u suri El-Hudžurat u 12. ajetu kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيرًا مِنَ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ ۖ وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَبْ بَعْضُكُمْ بَعْضًا ۚ أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَنْ يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَحِيمٌ
„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“
Allah upoređuje ogovaranje sa jedenjem mesa mrtvog brata svoga. Zamislite samo koliko je taj grijeh velik i loš. Niko od nas ne želi da jede meso brata svoga i iz tog razloga trebamo da se i klonimo ovog zaista lošeg djela.

Jedan čovjek je ogovarao Hasana el-Basrija, poznatog učenjaka iz generacije tabi’ina.
Kada je Hasan to čuo, poslao mu je tanjir hurmi uz poruku:
„Čuo sam da si mi poklonio svoja dobra djela, pa želim da ti se zahvalim hurmama.“
Nemojmo, draga braćo i sestre, svoja dobra djela uništavati sa ovim lošim. Nemojmo svoja dobra djela tako lahko prokockati i dati drugima.

Kada govorimo, govorimo promišljeno. Kada pričamo o drugima, govorimo dobro. Kada čujemo o drugima nešto loše, prvo provjerimo tu informaciju pa tek onda donosimo sud. Živimo u vremenu u kojem su laž i potvora lahko dostupni, pa nemojmo mi biti od onih koji upadaju u takve zamke i koji olahko otpisuju druge i govore loše o njima. Kada čujemo o nekome loše, nemojmo biti neprijatelji koji se raduju, nego budimo doktori koji liječe stanje drugih osoba i koji brane brata muslimana.

Možda je neki neuredan, zaprašen čovjek, koji ljudi preziru, kod Allaha vrijedniji nego mnogi koji se uzdižu nad drugima.
 
Allahu, pomozi nam da čuvamo svoje jezike od grijeha i laži.
Allahu, učini da naše riječi budu izvor dobra, mira i istine.
Allahu, oprosti nam riječi koje smo izgovorili a nisu Te zadovoljile.
Učvrsti nas na istini, sačuvaj naše jezike od ogovaranja, spletke i ružnog govora.
Amin.