#News#

Islamski konzumerizam
Hutba 06.02.2026. - Göteborg
 
وَجَاوَزْنَا بِبَنِي إِسْرَائِيلَ الْبَحْرَ فَأَتَوْا عَلَىٰ قَوْمٍ يَعْكُفُونَ عَلَىٰ أَصْنَامٍ لَهُمْ ۚ قَالُوا يَا مُوسَى اجْعَلْ لَنَا إِلَٰهًا كَمَا لَهُمْ آلِهَةٌ ۚ قَالَ إِنَّكُمْ قَوْمٌ تَجْهَلُونَ
I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. 'O Musa' – rekoše – 'napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!' – 'Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!' – reče on.
 
medresa Nizamija, Bagdad 1095. godine
U gradu Bagdadu smještenom između lijeve i desne obale rijeke Tigris, pored halifinih palača, bogatih bazara, elegentnih džamija i kupatila, nicala je medresa Nizamija. Seldžučki veliki vezir Nizamu-l-Mulk dao je izgraditi novu medresu koja će uskoro postati centar islamske učenosti. Najpoznatiji predavač na Nizamiji u to doba bio je Ebu Hamid Muhammed, poznat kao Gazali. Jedne prilike dok je držao predavanje iz islamskog prava i filozofije, Gazali je iznenada stao. Želio je govoriti ali nije mogao, njegov jezik mu nije dopuštao, spoznao je da je licemjer koji teži za prestižom i statusom, a ne radi istinskog stjecanja znanja. Ostavio je poziciju rektora Nizamije i centar svijeta, Bagdad i uputio se u nepoznato.
Goteborg, Švedska 2026. godina
Zapadnu obalu Švedske naseljava jedan grad, njegovi kanali presijecaju ga kao i Bagdad nekada. Pustinski prah Bagdada zamjenuje oštra Skandinavska zima čiji vjetar nosi svakog ko nije dovoljno postojan. Vozeći se kilometarskim autoputevima, uočavam zgrade koje nebo dotiču, neistrošne tržne centre, ali i prestižne univerzitete. Sve je moguće kupiti, sve što ljudsko oko vidi, sve osim suštine.
Draga braćo i cijenjene sestre,
postoje izreke koje jednom čujemo i spomenemo, a postoje i one koje često valja ponavljati, jedna od tih je i izreka marokanskog mislioca Abdurrahmana Tahe koji kaže: ako je Kur'an knjiga za sva vremena, on mora govoriti o svim temama. Kur'an, zaista govori o svim temama, pitanje je da li mi možemo prepoznati to?
Moderno društvo zahvaćeno je pojavom nekontrolisane potrošnje, kupovine, konzumerizacije svega i svačega. Ime ove pojave je konzumerizam. Konzumerizam je način ponašanja u kojem se sreća mjeri potrošnjom ili posjedovanjem stvari. Primjeri ovog ponašanja su: godišnja kupovina novog mobitelnog telefona, ormar pun odjeće, a malo izbora za obući, slika nad doživljajem, znanje samo kao sredstvo za veću platu i slično. Kupujemo, trošimo jer smo izgubili vrijednost, vrijednost koju nam je vjera nekada davala. Šoping centri postaju bogomolje, džamije i crkve u kojima se ljudi okupljaju tražeći suštinu, tražeći vrijednost.
U svijetu konzumerizma žive i muslimani, muslimani koji vjeruju Vječnoj Riječi Božijoj. Da li Kur'an govori o konzumerizmu? – Naravno, ali to nije tema ove hutbe. Da li Kur'an govori o islamskom konzumerizmu, da li uopšte moguće islam posmatrati kao potrošnu robu, na kraju trošiti islam? – Odgovor je, nažalost da.
U kur'anskoj epizodi izbavljenja Musaa, a.s., i Jevreja iz Egipta, Allah dž.š. kaže: I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. 'O Musa' – rekoše – 'napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!' – 'Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!' – reče on. Upravo su riječi: “O Musa, napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove” oličenje konzumerizma, drugi imaju, želim i ja, drugi imaju kipove, želimo i mi kip svog boga.
Zašto smo na početku hutbe spomenuli nedovršenu priču o imamu Gazaliju? Upravo je Gazali prepoznao konzumerizam u zajednici. Znanje služi prestižu, statusu, novcu, a ne Istini. Iz ovog razloga Gazali napušta i funkciju i svoj privatni život i piše djelo Ihja ulumid-din – Oživljavanje ili Preporod vjerskih nauka.
Uhvatimo se sada u koštac s nama samima i sa našim islamskim konzumerizmom. Koji su primjeri islamskog konzumerizma danas? Umre i odlasci na hadždž koji nekima služe kao sredstva za promociju, turistički obilazak, gozbu punih stolova i bazarsku kupovinu. Slikanje na svetim mjestima, sve zbog njihove ljepote, a ne zbog doživljaja koji čovjek ima u srcu. Zar bi ijednom vjerniku pred prizorom Božije kuće Ka’be ili mihraba džamije Božijeg Poslanika, prvo palo na pamet da izvadi telefon i načini sliku koju smo svi već bezbroj puta vidjeli? Gomilanje islamske literature i knjiga, samo kako bi se kućne biblioteke popunile, a ne zbog znanja, još je jedan vid islamskog konzumerizma. Bajram-muslimani, islamski influenceri koji pod izgovorom pozivanja/da’ve šire svoj ugled i uticaj, biranje i traženje olakšica u vjeri, uzimanje mišljenja ovog pa onda onog mezheba, večeri Kur’ana koje se organizuju samo zbog lijepog glasa učača, a ne zbog značenja kur’anske poruke, sve su ovo primjeri islamskog konzumerizma.
Na kraju, neka nam Poslanikove, a.s., riječi: “Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada samo ono što je naumio”, budu vodilje u našem preispitivanju vlastitih nijjeta/namjera i opomena da uz sve navedeno, pod izgovorom islamskog konzumerizma, ne osuđujemo druge ljude i ne ulazimo u njihove nijjete.
 
hfz. Hamza ef. Begić

Rasprava
Hutba 30. 01. 2026. – Göteborg
 
ادْعُ إِلَىٰ سَبِيلِ رَبِّكَ بِالْحِكْمَةِ وَالْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ ۖ وَجَادِلْهُمْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ ۚ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ أَعْلَمُ بِمَنْ ضَلَّ عَنْ سَبِيلِهِ ۖ وَهُوَ أَعْلَمُ بِالْمُهْتَدِينَ
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu.
 
Draga braćo i cijenjene sestre,
rasprava je jedna od glavnih tema Kur’ana, moglo bi se reći da se cijeli Kur’an raspravlja s različitim likovima. Kur’an se raspravlja sa nevjernicima (kjafirima), mnogobožcima (mušricima), baštinicima/sljedbenicima knjige (Jevrejima i kršćanima), licemjerima (munaficima), čovjekom (nefs), razumom (‘aqlom), lažnim argumentima i slično, ali se Kur’an nikako ne raspravlja s jednom vrstom ljudi. Muhammedovom a.s. dovom mjesec se razdvojio, mnogobošci ne povjerovaše, pred Faraonom more se razdvojilo, on nastavlja progon Musaa i Jevreja, s ovim ljudima Kur’an ne raspravlja – sa tvrdoglavim, “makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju bolnu”. Nismo li svi mi pomalo tvrdoglavi, primjeri mušrika koji poriču razdvjanje mjeseca i Faraona koji goni Jevreje, ne odnose se doslovno na nas, ali su nam veoma blizu. Najžešća tvrdoglavost ne ogleda se u našem vlastitom negiranju, nego u činjenici da drugi ljudi ne žele prihvatiti ono što im govorimo.
Ibrahim a.s. poziva svoga oca Azera da vjeruje, iznosi mu racionalne, epistemološke, moralne i egzistencijalne argumente, međutim tvrdoglavi Azer svoju tvrdoglavost izražava riječima: “zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!”. Odgovor Ibrahima a.s. “Mir tebi” oslikava snažnu poruku umjerenosti, ali i tolerancije – uvažavanje tuđeg mišljenja.
Problem netolerancije tuđeg mišljenja i tvrdoglavnosti ono je što razlikuje muslimane od Evropljana danas. Iako se muslimani često hvale da su tokom historije bili zlatni primjeri poštovanja i tolerancije, danas primjer tolerancije nisu muslimani, ovdje ili tamo, nego Šveđani s kojima živimo i radimo. Koliko nas je osjetilo veće poštovanje i uvažavanje našeg mišljenja od strane Švedske i Šveđana, nego od strane džamije i muslimana. Koliko smo puta puni energije došli u džamiju, Božiju kuću, samo da bi iz nje izašli neraspoloženi i nemirni zbog susreta s nekim ljudima, a zapitajmo se i koliko su puta drugi puni energije došli u džamiju, Božiju kuću, samo da bi iz nje izažli neraspoloženi i nemirni, ali zbog susreta s nama, zbog nečeg što smo im mi rekli? Božiji Poslanik Muhammed a.s. kaže: مَنْ لَا يَرْحَم لَا يُرْحَمُ – “Ko nije milostiv, neće ni prema njemu biti milosti”, našim jezikom kazano: poštuj, da bi bio poštovan!
Klonimo se rasprave o vjerskim pitanjima, mezhebima i akaidskim pravcima. Rasprava neobrazovanog sa neobrazovanim ne vodi nikakvom pravom putu niti istini, ova rasprava tjera ljude od Pravog puta i od Istine. Imam Gazali kaže da je posebno teško odustati od ove vrste rasprave (o mezhebima i akaidskim pravcima) gdje je rasprava urođena, pogotovo ako čovjek misli da ima nagradu za to, onda se njegova želja pojača i onda se priroda i Šerijat udruže, a to je čista greška.
Švedska je nedavno uložila oko 500 miliona SEK u materijalnu nauku s ciljem razvoja novih, lakih, čvrstih i održivih materijala. Koliko su hektara šume muslimani posjekli štampajući knjige koje ne koriste ni sebi, a kamo li drugima? Koliko su živaca i sati potrošili u raspravi koja im nikakvo dobro nije donijela?
Na kraju znajmo da iako nekada poštujemo druge, uvažavamo tuđi stav i mišljenje, druga strana nam neće uzvratiti poštovanje niti toleranciju. U tom slučaju budimo poput robova Milostivog iz sure Furqan za koje Uzvišeni kaže: “A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ‘Mir vama’”. Budimo istinski robovi Milostivog, a ne bestidnici koji licemjerno odgovaraju: “Mir vama”.
 
hfz. Hamza ef. Begić

Allahov nūr
Hutba 23. 01. 2026. – Göteborg
 
اللَّهُ نُورُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۚ مَثَلُ نُورِهِ كَمِشْكَاةٍ فِيهَا مِصْبَاحٌ ۖ الْمِصْبَاحُ فِي زُجَاجَةٍ ۖ الزُّجَاجَةُ كَأَنَّهَا كَوْكَبٌ دُرِّيٌّ يُوقَدُ مِنْ شَجَرَةٍ مُبَارَكَةٍ زَيْتُونَةٍ لَا شَرْقِيَّةٍ وَلَا غَرْبِيَّةٍ يَكَادُ زَيْتُهَا يُضِيءُ وَلَوْ لَمْ تَمْسَسْهُ نَارٌ ۚ نُورٌ عَلَىٰ نُورٍ ۗ يَهْدِي اللَّهُ لِنُورِهِ مَنْ يَشَاءُ ۚ وَيَضْرِبُ اللَّهُ الْأَمْثَالَ لِلنَّاسِ ۗ وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ
 
Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna. (Nur, 35. ajet)
 
Draga braćo i cijenjene sestre,
neistreniranom uhu ove riječi zvučale bi poput Mesnevije velikog Rumija, pera andalužanskog Ibn al-Khatība ili pak autora najčitanije i najizvođenije islamske kaside ikada, Kaside Burde imama al-Busirija, ipak prethodno citirano odiše skladom i opisima koje ljudskom umu ni u najvećim momentima inspiracije nikada ne bi naumpalo. Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje!, pa do kraja, riječi su Uzvišenog Gospodara koje je svom Poslaniku Muhammedu ﷺ objavio u suri Nur. Ajet o svjetlosti (Ajetu-n-nur) ne predstavlja samo stilistički izraz kur'anske nadnaravnosti i nadmoćnosti, naprotiv analizirajući Ajetu-n-nur velika imena islamske historije Gazali i ibn 'Arebi uvidjeli su da simboli niše (udubine u zidu), svjetiljke, kadnilja, drveta maslinovog nisu puka nabrajanja niti jezičko nadmetanje sa džahilijjetskom poezijom. Skoro svaki kur'anski ajet i poslanički hadis imaju dva značenja: vanjsko (zahir) i unutarnje (batin). Vanjsko značenje je očito i neophodno ga je razumjeti i zadržati ga, nakon što čovjek razumije ili ako to situacija zahtjeva, upotpuni vanjsko značenje tek onda može tražiti unutarnje značenje ajeta ili hadisa. Vanjskim značenjem ajet o svjetlosti/nuru govorio bi o svjetlosti Allaha dž.š., zapitajmo se onda šta nam ovaj ajet unutarnjim značenjem poručuje, na šta nas tačno navodi kazivanje o Božijoj svjetlosti?
Dok razmišljamo o unutarnjem (batin) značenju ovog ajeta, sjetimo se šejhu-l-islama ibn Tejmijje koji podcrtava sklad tj. nepostojanje suprotnosti između razuma i Objave, ukoliko suprotnost postoji to je zbog pogrešnog čitanja ili nečitanja kur'anskog teksta.
Jedna od najvećih dilema muslimanskog mišljenja danas je povezati značenje kur'anskih ajeta sa kontekstom/okolnostima u kojima živimo. Ukoliko želimo razumjeti kur'anske ajete na način da oni govore svakom vremenu, moramo izučavati logiku jer samo logički možemo zaključiti da nur (svjetlost) osim značenja fizičke svjetlosti ima i značenje razumskog opažanja. Pogledajmo savremenost u kojoj živimo, dostupne su nam ogromne količine podataka, ali bez smjera orijentacije, bez Božijeg nura. Šta je svrha u svijetu u kojem AI može generirati tekst i sliku, šta je vrijednost, šta je istina? Širom svijeta poznat je primjer švedske aktivistice Grete Thunberg čija borba za klimatske promjene biva svedena na puko informisanje, bez jasne orijentacije (nura/svjetlosti) koji bi ovoj borbi dao smjer i svrhu.
Muhammed a.s. nije donio nešto novo, nego je osvijetlio ispravni put, on je siradž al-munir (svjetiljka koja sija). Ugledajući se na primjer Miljenika a.s., osvijetlimo i mi naša okruženja, vjerom, dobrim raspoloženjem, ali i istinom. Vratimo se sada nešto bliže nama, u naš džemat. Svima su nam poznate aktuelne džematske rasprave o nekoliko pitanja, one se nažalost svode na kojekakva govorkanja čiji su razlog nedovoljna upućenost. Vodimo se Božijim svjetlom u svim našim poslovima, pitajmo, informišimo se i sjetimo se riječi Uzvišenog: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujte u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše. Sjetimo se i da se nalazimo u svetom hidžretskom mjesecu ša'banu, zadnjem mjesecu prije ramazana. U svetim mjesecima posebno se treba čuvati griješenja, kako bi čisti dočekali ramazan.
Na kraju zamolimo Allaha dž.š., dovom njegova Poslanika: „Allahu, učini da u mome srcu bude svjetlo, i u mojim očima svjetlo, i u mojim ušima svjetlo, i s moje desne strane svjetlo, i s moje lijeve strane svjetlo, i iznad mene svjetlo, i ispod mene svjetlo, i ispred mene svjetlo, i iza mene svjetlo, i obasjaj me svjetlom!“
 
hfz. Hamza-ef. Begić

Sloboda
Hutba 16. 01. 2026. – Göteborg

Hatib: hafiz Hamza ef. Begić
 
فَاعۡلَمۡ اَنَّهٗ لَاۤ اِلٰهَ اِلَّا اللّٰهُ وَاسۡتَغۡفِرۡ لِذَنۡۢبِكَ وَلِلۡمُؤۡمِنِيۡنَ وَ الۡمُؤۡمِنٰتِ​ ؕ وَاللّٰهُ يَعۡلَمُ مُتَقَلَّبَكُمۡ وَمَثۡوٰٮكُمۡ
Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite. (Muhammed, ajet 19.)
 
Draga braćo i cijenjene sestre,
nedugo nakon što je Muhammed ﷺ primio prvu Objavu, Mekkom se počeše širiti vijesti o njegovom poslanstvu. Za ovo ču i Bilal, jedan od prvih priznavatelja Božije jednoće. Bilal je tada bio dvostruki rob, s jedne strane rob Allaha dž.š., a s druge strane rob Umejje ibn Halefa, mekkanskog robovlasnika. Kada  Umejje sazna da je Bilal porekao arapska paganstva, naredi da se izvede u sred podnevne žege, baci na vreli pijesak, bičuje i da mu se na grudi stavi kamen, patnja nalik Isusovoj. I dok je ovaj budući mujezin, bespomočno ležao na užarenom pijesku, njegovi mučitelji su govorili: “Veličaj Lata i Uzzata”. Bilal kojem je kamen pritisnuo prsa, ali ne i srce odvrati riječima: “Ehad, Ehad – Jedan, Jedan je Allah”.
Riječi šehadeta oslobodile su Bilala ibn Rebbaha, mujezina Allahova Poslanika ﷺ. Njegovo tijelo još neko vrijeme ostalo je u vlasništvu drugog, ali je on dušom, onim najbitnijim postao slobodan čovjek.
Zbog značenja riječi šehadeta: La ilahe illallah – Nema boga sem Allaha, Allah dž.š. stvorio je i džinne i ljude, a Poslanik ﷺ kaže da su riječi šehadeta najdraži zikr Allahu dž.š. Ovaj i drugi zikrovi ono su što čisti čovjeka, a preporučuje se ponavljanje istih bar 100 puta dnevno. Osjećaj koji ove riječi proizvode može razumjeti samo onaj ko se nekad u ovom zikru izgubio i time približio Gospodaru.
Iza ovih uzvišenih riječi čistog monoteizma krije se esencijalna ideja čovjekove slobode. Riječima la ilahe illallah propovjeda se Božija jednoća, ali i čovjekova sloboda. Nakon ovih riječi čovjek čovjeku nikad više neće biti bog niti gospodar. Bog je jedino Allah i jedino njemu čovjek robuje. Šehadet je izraz najveće slobode. Nema više lažnih božanstava, idola, tiranina, čovjek se buni protiv svega što ga želi pokoriti pa i protiv vlastite duše (nafsa). Sav strah, slijepa poslušnost i nekritičnost iščezavaju pred riječima La ilahe illallah. Riječi, radi kojih se otvore nebeska vrata, strovale nebesa i Zemlja, čovjeku obećavaju slobodu ali i naređuju pokornost/obožavanje. Dok je ljudsko ropstvo nametnuo i ponižavajuće, ropstvo Allahu je slobodno i uzvisujuće. Moderni čovjek živi u iluziji slobode, a ispod površine krije se ropstvo konzumerizmu, tuđem mišljenju, novcu, statusu i konačno ropstvo vlastitom egu. Slobodnim robovanjem Allahu čovjek se oslobađa svih sitnih ropstava i postaje tjelesno i duševno slobodan. Glavna ideja Platovog dijaloga Država je: sloboda bez granica, bilo u državi ili kod pojedinca, ne vodi ničemu drugom nego u ropstvo.
Put samospoznaje, čovjekovog napora da pronađe samog sebe, možda je najbolje izražen riječima: مَنْ عَرَفَ نَفْسَهُ فَقَدْ عَرَفَ رَبَّهُ – Ko spozna samog sebe, spoznao je svog Gospodara.
Na kraju, kao motivaciju zikru, spomenut ćemo još jednom da su riječi La ilahe illallah, vrijednije od svega na nebesima i zemlji i da su najvrijednije riječi Allahu dž.š, ali da su ove riječi i izraz najveće slobode čovjeka, čovjeka slobodnog svih ljudskih božanstava, najsjanijeg bića Božijeg stvaranja, njegovog halife – namjesnika na Zemlji.

Državni i moralni genij
Hutba 09. 01. 2026. – Göteborg
 
يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ كُونُواْ قَوَّٰمِينَ بِٱلۡقِسۡطِ شُهَدَآءَ لِلَّهِ وَلَوۡ عَلَىٰٓ أَنفُسِكُمۡ أَوِ ٱلۡوَٰلِدَيۡنِ وَٱلۡأَقۡرَبِينَۚ إِن يَكُنۡ غَنِيًّا أَوۡ فَقِيرٗا فَٱللَّهُ أَوۡلَىٰ بِهِمَاۖ فَلَا تَتَّبِعُواْ ٱلۡهَوَىٰٓ أَن تَعۡدِلُواْۚ وَإِن تَلۡوُۥٓاْ أَوۡ تُعۡرِضُواْ فَإِنَّ ٱللَّهَ كَانَ بِمَا تَعۡمَلُونَ خَبِيرٗا۞
O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.
 
Draga braćo i cijenjene sestre,
muslimanska historija zapamtila je mnoga imena, velike ljude, markantne učenjake, sjajne državnike i druge znalce, ipak jedno ime se izdvaja, jedan čovjek ostaje velikim državnim i moralnim uzorom. Onaj za kojeg je Božiji Poslanik a.s. rekao da postoji vjerovjesnik poslije mene to bi bio on. Drugi halifa, Poslanikov a.s. nasljednik – hazreti Omer r.a. Nazvati ga samo titulom “drugog halife” i ne govoriti o njegovim dostignućima, bilo bi dovoljno hazreti Omeru da je on danas među nama, ali mi moramo govoriti o par excellance državniku i primjeru svima. Zbir Omerovih postignuća oslikava ga kao neku vrstu spoja Svetog Pavla, Karla Marxa, Lorenza di Medicija i Napoleona.
Omer je svima uzor, jednima koji se pozivaju na njegovu strogoću nastojeći tako opravdati svoj teror, korupciju, nepravdu, a zaboravljaju da je Omer svu vlast prepuštao Allahu dž.š. Drugi Omera predstavljaju kao savršenog mistika, čovjeka koji je na licu imao trag od suza, a zaboravljaju da je bio veliki promotor rada i napretka.
Nemojmo se prevariti tvrdeći da se Omerov uspjeh duguje zlatnoj generaciji muslimana, ashabima, mnogi drugi bili su u istom, ako ne i boljem položaju od Omera, a nikada nisu dostigli njegov stepen. Istina je da su prvi muslimani imali osjećaj da se bore za nešto veličanstveno i time su zadovoljavali ljudsku potrebu za smislom. Znate, ljudska potreba za smislom je važna koliko i za hranom i za vodom. Koliko nas danas ustane, a da ne zna zašto, a tek koliko nas danas ustane, za nešto što ne vrijedi niti ispunjava smisao postojanja.
Kada se govori o Omerovim postignućima, prvo što većini muslimana padne na um jeste upravno ono prema čemu je Omer izražavao bojaz, vojna osvajanja i teritorijalno širenje islama. U velikim epskim pričama, sagama, legendama o širenju hilafeta, prelazi se preko jedne značajne činjenice. Teritorijalno širenje islama usmjeravao je Omer-osvajač, a duhovno učvršćivanje muslimanskog učenja usmjeravao je Omer-duhovni vođa.
Gdje su danas svi oni koji govore da je njihov islam jedini pravi, oni koji nastoje predstaviti jednoličnu sliku islama? Zašto oni ne osmisle nešto poput hidžretskog kalendara, koji je Omer izmislio, i tako muslimane vrate u “zlatno doba”. Prije nego što je postao halifa, hazreti Omer je Ebu Bekru predložio da se svi dijelovi Kur’ana skupe na jedno mjesto.
Omer je intervenirao i u pitanjima islamskih obreda, npr. poduzeo mjere kojima je regulirao i odvojio uloge muškaraca i žena, naredivši, naprijer, da žene i muškarci klanjaju odvojeno, što nije rađeno prije njegova vremena. Uveo je džematsko klanjanje 20 rekjata teravih namaza – praksu koju bi neki muslimani nazvali “novotarijom”. Za vrijeme njegova hilafeta imenovao je ženu za nadzornicu tržnice u Medini, afirmirajući i emancipirajući ulogu žene u društvu, iste žene koja danas najmanje prava ima u muslimanskim sredinama.
Kao da je kur’anski ajet: O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka…, objavljen o hazreti Omeru, Omeru koji je Allaha radi, svjedočio protiv sebe i svoje porodice.
Sve što smo naveli, pokazuje da muslimani mogu imati i genija koji nisu striktno vezani za polje islamskih nauka, a da opet budu dobro obrazovani u njima. Omerove uspjehe nismo spominjali kako bismo se slavnom prošlošću busali u prsa, niti smo ih naveli da nam budu utjehe o tome kako smo i mi bili nekad sjajni, kao Evropa danas. Nakon Omerove smrti u užem izboru za trećeg halifu ostali su hazreti Osman i hazreti Alija r.a. Postupak h. Alije koji je presudilo da ne bude izabran za halifu taj put je njegov odgovor na pitanje: „Ako postaneš halifa, hoće li te voditi Kurʼan, Sunnet i primjer koji su postavili Ebu Bekr i Omer?“, hazreti Alija reče vodit ću se Kur'anom i sunnetom, a što se tiče prakse Ebu Bekra i Omera je imam vlastiti razum i na osnovu vlastite savjesti donosit ću najbolji mogući sud.

 
Sažetak na engleskom jeziku (AI):
Muslim history remembers many great names, but few stand out like Hazrat Umar (RA), the second Caliph. He was praised by the Prophet ﷺ as the one who could have been a messenger after him, a model of governance, justice, and moral integrity. Umar’s achievements ranged from military conquests and territorial expansion to spiritual guidance, social reforms, and empowering women—showing that leadership combines both strength and wisdom.
Yet, the lesson is not that we must follow Umar or the companions exactly. Some focus only on his strictness to justify corruption or oppression, while others highlight his piety and forget his promotion of progress. Both extremes miss the point. Umar himself acted with deep awareness of Allah’s guidance, balancing justice, work, and spiritual responsibility.
Muslims do not need to imitate the companions blindly; rather, we should strive to understand and apply Islamic principles thoughtfully, using our judgment to serve justice, truth, and the greater good.
Hazrat Ali (RA) exemplifies the approach we should take: when asked if he would follow the practices of Abu Bakr and Umar, he replied that he would follow the Qur’an and Sunnah, but rely on his own reason and conscience for decisions.