Ramazan dolazi!
Hutba 13.02.2026. - Göteborg

 
۞ ﴾وَوَٰعَدْنَا مُوسَىٰ ثَلَٰثِينَ لَيْلَةً وَأَتْمَمْنَٰهَا بِعَشْرٍ فَتَمَّ مِيقَٰتُ رَبِّهِۦٓ أَرْبَعِينَ لَيْلَةً ۚ وَقَالَ مُوسَىٰ لِأَخِيهِ هَٰرُونَ ٱخْلُفْنِى فِى قَوْمِى وَأَصْلِحْ وَلَا تَتَّبِعْ سَبِيلَ ٱلْمُفْسِدِينَ ﴿١٤٢

I Mi smo sa Musaom trideset noći susret odredili i sa još deset noći ih dopunili, tako se vrijeme Gospodara njegova kako On odredi na četrdeset noći napuni! I Musa reče Harunu, bratu svome: - Međ' narodom mojim zamjenik mi budi i pravedno sudi, i puteve razvratnika nipošto ne slijedi!
 
Draga braćo i cijenjene sestre,
ostalo nam je još samo pet dana do svetog mjeseca ramazana. Ubrzo će naše kuće poprimiti iftarske mirise, a džamije će biti ispunjene mnogobrojnim ibadetima. O ramazanu i onome što u njemu osjećamo, ne vrijedi govoriti, o ramazanu srce i duša kazuju, a ne jezici ljudi. Ramazan uvijek dolazi kad je vjerniku najpotrebniji! Ramazan dolazi kad iskušenja dosegnu vrhunac, ramazan dolazi kad duša haman presuši, ramazan dolazi kad se nagomilaciju životni problemi a izlaza iz njih ne vidimo, ramazan dolazi da zaliječi životne rane, ramazan dolazi da bude pokretačka snaga, ramazan dolazi kao novi početak.

Lijepo nam je slušati i kazivati o ramazanu, ispunjeni se osjećamo kada on dođe, a tužni kada prođe. Do ramazana je ostalo pet dana, samo još pet dana, a da li smo spremni, da li uopće treba priprema za ramazan, nije li ramazan sam po sebi dovoljan da promijeni čovjeka?

Kazivanje iz života poslanika Musaa, a.s., oslikava značaj pripreme, Uzvišen veli: I Mi smo sa Musaom trideset noći susret odredili i sa još deset noći ih dopunili, tako se vrijeme Gospodara njegova kako On odredi na četrdeset noći napuni! Prije nego što će Musa primiti objavu (Tevrat) na brdu Sinaj, mufesiri (tumači Kur'ana) kažu da je trideset noći proveo u postu i ibadetu. I kada je došlo određeno vrijeme, očistio je zube korom jednog drveta, pa mu je Uzvišeni naredio da rok upotpuni sa još deset dana i da on tako bude nakon četrdeset dana. Tek nakon pripreme od četrdeset dana, Musa je bio spreman primiti Božiju objavu Tevrat.

Muhammed, a.s., nije samo jednu noć „zalutao“ u pećinu Hira i tamo ga dočekao melek Džibril. Naprotiv, on je jedan duži vremenski period odlazio u istu tu pećinu, povlačio se u osamu i razmišljao. Tek nakon pripreme dolazi Džibril-i Emin sa Riječima: „Uči!“.

Zašto čistimo naše kuće pred ramazan, da bi dočekali najdražeg gosta, nije li podjednako važno, ako ne i važnije, dočekati najdražeg gosta čiste duše? Duše slobodne od grijeha prema Bogu i grijeha prema ljudima. Zašto već sada planiramo kako će naši ramazani izgledati, da bi ramazan dočekali spremni, a šta je sa nama samima? Da li trebamo i sebe pripremiti za ramazan, dobrovoljnim namazom, zikrom, dovom, razmišljanjem, promjenom...?

Sve zahtjeva pripremu, poslovno unaprjeđenje traži pripremu, bračni život nezamisliv je bez pripreme, bilo kakav uspjeh dolazi samo spremnima, a zašto ne bi najsvetiji mjesec dočekali spremni? Ako nam razum kazuje da prije svakog dobra mora biti priprema, kako to da prije najvećeg dobra koje se zove ramazan, ne treba?

Priče o poslanicima Musau, a.s., i Muhammedu, s.a.v.s., podsjetnik su da Božije svjetlo dolazi samo onima koji su spremni primiti ga. Ramazan dolazi samo onome ko je sebe spremio za njega. Dešava se da životne prilike iznenade čovjeka, može se desiti da ga i ramazan iznenadi. Zamislite, čekamo ramazan, pripremamo naše domove i porodice za njega, čujemo o ramazanu gdje god se okrenemo, a sutra kada dođe ne osjećamo ga. Post nam je gladovanje, teret, patnja, a iftar je finiš linija maratonca. Ramazan će promijeniti samo onoga ko želi da bude promijenjen, samo onoga ko se spremi.

Gospodaru naš, učini nas blagoslovljenim u redžepu i ša’baanu, i daj da dočekamo ramazan! Gospodaru naš, pripremi naše jezike, tjela i duše za sveti mjesec ramazan, i obaspi nas Svjetlošću!
 
hfz. Hamza ef. Begić