MILOST IZNAD SVIH GRANICA

Hvala i zahvala pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjega dana, Onome koji je Milostiv na dunjaluku i Ahiretu. Svjedočimo da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. Neka su mir i salavat na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegov put.

Draga braćo i cijenjene sestre, Milost je temelj u odnosu između Gospodara i ljudi. Milost je temelj u međuljudskim odnosima, u odnosu između brata i brata, majke i djeteta, muža i žene, među braćom i sestrama u vjeri. Da nema milosti, na zemlji bi zavladao nered, jer bi svako onda maksimalno tražio svoje pravo i mislio da je samo ono što on kaže ili uradi ispravno.

Allah, dž.š., ima svoja dva lijepa imena Er-Rahman i Er-Rahim.
Er-Rahman, milost koja obuhvata sve stvoreno na dunjaluku.
Er-Rahim, posebna milost za vjernike, naročito na Ahiretu.

Allah je Taj koji se brine o svakom čovjeku, bez razlike. On daje opskrbu i onome ko Ga spominje i onome ko Ga zaboravlja. Onaj ko želi samo dunjaluk – Allah mu otvori vrata dunjaluka. A onaj ko teži i dunjaluku i Ahiretu, ko radi i gradi i trudi se radi Njega – Allah mu podari bereket na ovom svijetu, a na Ahiretu ga čeka nagrada kojoj nema premca.

Nekada vidimo da oni koji ne vjeruju imaju više imetka, više komoditeta, više ovog svijeta. Ali to nije znak počasti, nego izbor puta. Oni su izabrali dunjaluk, pa im je dunjaluk otvoren. Vjernik bira Ahiret, a Allah mu daje dovoljno dunjaluka da živi, i neizmjerno Ahireta da bude sretan vječno.Allah kaže u Kur’anu:
“Moja milost obuhvata sve.” (El-A‘raf, 156) Što znači da Allah brine i o onima koji vjeruju u Njega, i u one koji ne vjeruju. Jer zamislite da nam Allah samo na jedan dan oduzme pitku vodu, koji bi nered nastao na zemlji.

Allahova milost je sigurno veća od Allahove srdžbe, jer zamislite da nas Allah svaki put žestoko kazni za naše grijehe, mi ne bi izdržali ni jedan dan na taj način. Opskrba nam od Allaha dolazi i kada je ne zaslužimo. Imamo da jedemo, da pijemo, da putujemo, da dijelimo, ali postavlja se pitanje da li mi to stvarno zaslužujemo sa našim djelima?

Da Allah nije milostiv, mi danas ne bi bili ovdje u džamiji. Allahova je milost da nas uputi na pravi put, da nas uputi na put prema džamiji. Koliko danas muslimana neće moći klanjati džumu iz razno raznih razloga, kako opravdanih, tako i neopravdanih, a Allah je upravo nas danas obasuo svojom milošću da budemo u džamiji i slušamo hutbu.

Također, jedna od kardinalnih greški jeste da jedni druge osuđujemo za naša stanja u vjeri. Imamo loš običaj da kada vidimo da se neko vratio u vjeru, da prvo osuđujemo tu osobu riječima: „šta će on u džamiji, do jučer je griješio.“
 Allahova je milost da ti ljudi sada dolaze u džamiju, ali također i Allahova srdžba može biti da mi sutra nismo u stanju da dođemo u džamiju. Kada vidimo da je neko počeo redovno da klanja, da je popravio stanje svoje u vjeri, naučimo se da pohvalimo tu osobu, da priđemo i vidimo da li toj osobi možda nešto treba, a ne da otežavamo.

Ko smo mi da sudimo drugima kada ni vlastito stanje ne možemo potpuno sagledati?
Kaže Allah, dž.š., u suri En-Nahl u 61. ajetu:
وَلَوْ يُؤَاخِذُ اللَّهُ النَّاسَ بِظُلْمِهِمْ مَا تَرَكَ عَلَيْهَا مِنْ دَابَّةٍ وَلَٰكِنْ يُؤَخِّرُهُمْ إِلَىٰ أَجَلٍ مُسَمًّى ۖ فَإِذَا جَاءَ أَجَلُهُمْ لَا يَسْتَأْخِرُونَ سَاعَةً ۖ وَلَا يَسْتَقْدِمُونَ
„Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.“
Allah je taj koji prašta, Allah je taj koji sudi. Da nas Allah kažnjava koliko mi zapravo griješimo, ništa živo na Zemlji ne bi ostalo.
Ali na drugom mjestu u Kur'anu, u suri El-Kehf Allah, dž.š., kaže:
وَرَبُّكَ الْغَفُورُ ذُو الرَّحْمَةِ ۖ لَوْ يُؤَاخِذُهُمْ بِمَا كَسَبُوا لَعَجَّلَ لَهُمُ الْعَذَابَ ۚ بَلْ لَهُمْ مَوْعِدٌ لَنْ يَجِدُوا مِنْ دُونِهِ مَوْئِلًا
Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći utočišta

Fokus nam treba biti na traženju oprosta i milosti od Allaha, a ne to šta je neko drugi uradio ili kakav je ovaj ili onaj. Svako od nas ima svoje i male i veće grijehe i trudimo se da se pobrinemo o njima i da ih ispravimo.

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Niko neće ući u Džennet zahvaljujući samo svojim djelima.”
Pitali su: “Pa ni ti, Allahov Poslaniče?”
Rekao je:
“Ni ja, osim ako me Allah ne obaspe Svojom milošću i dobrotom.” (Buhari i Muslim)
Džennet je čista Allahova milost, a ne nagrada koju mi “zaslužimo”.
Najbolja djela, najviše ibadeta, najviše sedždi, sve je to premalo naspram Allahovih blagodati koje nam je već dao.
Ali, djela su uzrok Allahove milosti:
Ko čini dobro, nada se milosti.
Ko čini loše, udaljava se od nje.
Džennet se ne osvaja našom snagom, već Allahovom dobrotom.
Naša djela su samo dokaz naše iskrenosti, ali u Džennet uvodi Er-Rahim.
Allahu, Er-Rahman i Er-Rahim, obaspi nas Svojom milošću na dunjaluku i Svojom posebnom milošću na Sudnjem danu. Očisti naša srca, oprosti naše grijehe i uvedi nas u Džennet samo Svojom dobrotom i rahmetom. Amin.