Hutba: Vjera je ahlak
VJERA JE AHLAK
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nas je uputio u vjeru i počastio nas islamom. Njemu zahvaljujemo na blagodati imana, na blagodati Kur’ana i na blagodati poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
Drago braćo i sestre,
Jedna od najkraćih, ali i najdubljih rečenica koja opisuje islam jeste:
“Vjera je ahlak.”
Kaže Allah Uzvišeni:
وَإِنَّكَ لَعَلَىٰ خُلُقٍ عَظِيمٍ
„Ti si, zaista, najljepše ćudi.“ (El-Kalem, 4)
Ovim riječima Allah opisuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne njegovo bogatstvo, ne njegov položaj, nego njegov ahlak.
I zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ja sam poslan samo da upotpunim plemenite osobine.“
Braćo moja i sestre,
Ako je cilj poslanstva bio da popravi ljudski ahlak — onda je pravo pitanje za nas danas:
Kakav je naš ahlak?
Ne onaj koji pokazujemo pred ljudima, nego onaj koji živimo kada se vrata zatvore.
Kada smo umorni, kada smo ljuti, kada nas neko povrijedi.
Jer lahko je biti fin pred ljudima, lahko je nasmijati se kada nas svi gledaju.
Ali pravo lice čovjeka vidi se kod kuće, u odnosu prema supruzi, prema djeci, prema roditeljima.
Koliko puta smo klanjali, a onda povrijedili nekoga riječima?
Koliko puta smo učili Kur’an, a bili grubi prema onima koji su nam najbliži?
Braćo,
Jedan od najvećih ispita našeg imana jeste jezik, jer jedna riječ može pomiriti ljude, ali i jedna riječ može slomiti srce.
Jedna riječ može uništiti prijateljstvo. Jedna riječ može odnijeti dobra djela koja smo godinama skupljali.
Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti.“
Koliko bismo problema izbjegli, da smo nekada samo prešutjeli?
Koliko bismo srca sačuvali, da smo nekada samo razmislili prije nego progovorimo?
Braćo moja,
Na Sudnjem danu mnogi će doći sa namazima, postom i dobrim djelima, ali će ih izgubiti zbog ljudi koje su povrijedili.
Zamislite čovjeka koji dolazi sa svojim dobrim djelima, i vidi kako mu ih drugi uzimaju, jer ih je nekada uvrijedio, ponizio ili ogovorio.
Zbog jedne riječi, izgubi godine ibadeta.
Braćo moja,
Zapitajmo se danas jedno veliko pitanje: Čime se najviše bavi Kur'an?
Mnogi misle: propisima i zabranama, ali u Kur’anu samo ima oko 500 ajeta o propisima, a više od 6000 ajeta ukupno. Šta to znači?
To znači da Kur’an najviše govori o ljudima, o srcima, o odnosima među ljudima, o praštanju, strpljenju, milosti i pravdi, jer Allah zna, nije teško naučiti propis, teško je promijeniti srce.
Lahko je doći u džamiju i klanjati, ali hajde da pokušamo nešto teže.
Hajde da se svi poselamimo jedni sa drugima bez da iko ikog mrzi.
Hajde da pomognemo brata muslimana kada mu je teško.
Koliko puta prođemo pored brata — a ne nazovemo selam?
Koliko puta znamo da je nekome teško — ali kažemo: „Neka neko drugi pomogne“?
Hajde da pomognemo svoju zajednicu tako što ćemo se učlaniti, jer jaka zajednica ne nastaje sama, nego mi sami ovdje pravimo jaku zajednicu, neće nam napravit ni oni iz Sarajeva, ni iz Mekke ili Medine, nego mi ovdje iz Goteborga.
Draga braćo i sestre,
Vjera nije samo u safu, vjera je poslije selama u namazu, vjera je u načinu kako govorimo, kako praštamo, kako pomažemo, kako živimo jedni s drugima.
Možda nas Allah neće pitati koliko smo govorili o vjeri, nego koliko smo je živjeli.
Možda nas neće spasiti ono što smo rekli, nego ono što smo prešutjeli radi Allaha.
Možda neće biti presudno koliko smo znali, nego kakvi smo ljudi bili.
Zato, braćo moja i sestre,
Ako želimo biti blizu Poslanika na Sudnjem danu, uljepšajmo svoj ponašanje.
Ako želimo spas, čuvajmo svoj jezik. Ako želimo jaku zajednicu, budimo ljudi koji nose jedni druge.
Molimo Allaha da očisti naša srca od mržnje, da uljepša naš ahlak i učini nas od onih čija će vjera biti vidljiva u njihovim djelima.