ČUVAJMO SE ZABORAVA

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Njemu zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i svjedočimo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Poslanik. Neka su salavat i selam na njega, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegov put do Sudnjega dana.
Draga braćo i cijenjene sestre,
Postoje datumi koji nisu samo podsjetnik na prošlost. Postoje dani koji su ogledalo naše savjesti. Dani kada nas historija pita jesmo li išta naučili.
Jedan od takvih dana jeste 31. maj – Dan bijelih traka, dan kada se prisjećamo stradanja naših ljudi u Prijedor i okolini, kada je 1992. godine naređeno nesrpskom stanovništvu da na svoje kuće okače bijele čaršafe, a na rukama nose bijele trake kao znak obilježavanja, poniženja i izdvajanja. Bio je to početak organiziranog progona, početak logora, ubistava, nestanaka i neizmjerne patnje. Kroz  logore prošle su desetine hiljada ljudi, a više od tri hiljade civila je ubijeno, među njima i 102 djece.
Ali, braćo, danas nismo ovdje samo da se prisjećamo.
Ovdje smo da se zapitamo: šta smo naučili?
 
 
Allah Uzvišeni kaže:
"Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe." Er-R'ad, 11.
Ovaj ajet je poruka svim generacijama.
Nije dovoljno plakati nad prošlošću, ako ništa ne učimo za budućnost.
Nije dovoljno jednom godišnje staviti bijelu traku, ako ostatak godine živimo nemarni prema amanetu koji nosimo.
Bijele trake nisu samo simbol zločina nad našim narodom. One su opomena protiv zaborava, nemara i uspavanosti.
Naš narod je kroz historiju često stradao ne samo zbog snage neprijatelja, nego i zbog vlastite nesloge, neorganiziranosti, neznanja i kratkog pamćenja.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
"Vjernik se ne da ujesti iz iste rupe dva puta." (Buhari)
To znači da vjernik uči. Pamti. Analizira. Popravlja se.
 
Ako se kao narod iznova dijelimo, ako zaboravljamo svoju historiju, ako odgajamo djecu bez svijesti o tome ko su, odakle su i šta nose kao emanet, onda nismo naučili lekciju.
 
 
Braćo i sestre,
Dan bijelih traka nije dan mržnje. Islam nas ne uči mržnji.
Allah kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ لِلَّهِ شُهَدَاءَ بِالْقِسْطِ ۖ وَلَا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَىٰ أَلَّا تَعْدِلُوا ۚ اعْدِلُوا هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ
„O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!“ El-Ma'ide, 8.
Ali islam nas isto tako ne uči zaboravu.
Ne smijemo svoju djecu učiti mržnji, ali ih moramo učiti istini.
Ne smijemo ih odgajati da se svete, ali ih moramo odgajati da budu svjesni.
Ne smijemo ih opterećivati gorčinom, ali ih moramo ojačati znanjem.
Zato je najveća lekcija Prijedora da naš odgovor mora biti: jača vjera, jače obrazovanje, jača porodica i jača zajednica.
 
Ako želimo da se zlo ne ponovi, onda moramo graditi generacije koje će biti moralno uspravne, obrazovane, svjesne i odgovorne.
Braćo i sestre, mi danas ovu hutbu ne slušamo u Bosni i Hercegovini, nego daleko od naše domovine, ovdje u Švedskoj. Ali udaljenost od Bosne ne smije značiti udaljenost od istine, od pamćenja i od odgovornosti. Naša je obaveza da ovdje, u tuđini, još snažnije čuvamo vjeru, jezik, kulturu sjećanja i odgajamo djecu koja će znati ko su, odakle su i kakav emanet nose.
Jer narod koji izgubi pamćenje, izgubi i budućnost.
Allah Uzvišeni kaže:
وَلَا تَكُونُوا كَالَّذِينَ نَسُوا اللَّهَ فَأَنْسَاهُمْ أَنْفُسَهُمْ ۚ أُولَٰئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ
„I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave, to su pravi griješnici.“ El-Hašr, 19.
Braćo i sestre,
Posebno danas moramo misliti na majke Prijedora. Na roditelje koji ni nakon više od tri decenije traže kosti svoje djece. Na porodice koje još čekaju istinu. Na nevinu djecu Prijedora čija imena ne smiju biti prepuštena zaboravu.
Njihova bol ne pripada samo Bosni.
Njihova bol pripada i nama ovdje, daleko od domovine.
 
Jer iako danas živimo u dijaspori, daleko od naših gradova, mezarja i mjesta našeg sjećanja, mi nismo oslobođeni odgovornosti da čuvamo istinu i prenosimo je generacijama koje odrastaju ovdje.
Ta nas odgovornost obavezuje.
Obavezuje nas da ne budemo uspavani u komforu života.
Obavezuje nas da ne dopustimo da naša djeca odrastu bez svijesti o svojim korijenima.
Obavezuje nas da budemo budni.
Budni u čuvanju vjere.
Budni u čuvanju bosanskog jezika.
Budni u čuvanju porodice.
Budni u čuvanju džemata.
Budni u odgoju mladih koji će znati ko su, odakle su i kakav emanet nose.
Jer budućnost našeg naroda ovdje u dijaspori neće sačuvati ni materijalni uspjeh, ni lagodan život, niti prilagođavanje po svaku cijenu.
Sačuvat će je: iman, znanje, moral, sloga, jaka porodica, živ džemat.
Zato neka Dan bijelih traka za nas ovdje bude više od sjećanja na prošlost.
 
Neka bude zavjet da ćemo svoju djecu učiti istini.
Zavjet da ćemo čuvati svoju vjeru i identitet.
Zavjet da ćemo graditi snažnu zajednicu koja neće zaboraviti ni Bosnu ni amanet koji nosi.
Molimo Allaha Milostivog da se smiluje svim šehidima Prijedora i cijele Bosne i Hercegovine, da njihovim porodicama podari sabur, a nama ovdje u dijaspori podari mudrost, postojanost i snagu da sačuvamo vjeru, pamćenje i dostojanstvo, i da odgojimo generacije koje će s ponosom nositi svoj identitet i nikada ne dozvoliti da ih zaborav udalji od njihove istine.